Posljednja utrka desetljeća nije nas baš uzbudila kao desetak sjajnih ove godine. Kandidat za Ferrarijevo sjedalo je to sve rutinski obavio. Lewis Hamilton, šesterostruki svjetski prvak, opet je bio maestralan, iako mu je to bio prvi pole position od Hockenheima.

A Mercedesove sjajne kvalifikacije obilježile su i Blackadderove “gobuddy gup” rečenice gazde Tota Wolffa: “Sretni smo što sezonu završavamo na prvoj poziciji pp, a i Lewis u svojoj zadnjoj utrci u ovom autu.” (neee u Mercedesu, nego u ovom modelu.)

Naravno da će dostići velikog Michaela Schumachera, ali možda baš ne 2020. Nova generacija predvođena Verstappenom (koji je u nedjelju kočio djelić kasnije i tako osvojio drugo mjesto) i Leclercom je stasala, spremna da bude svjetski prvak, Honda se probudila, Renault i McLaren su na najboljem putu da naprave isto. Jedino su trupe Franka i Claire Williams izgubljen slučaj. Bojim se.

Još jedan dokaz da je F1 nažalost postao endurance F1. Srećom, sva ta šarada oko guma, clifa, undercata… me ne zanima previše. Nadam se da će se vratiti ono ljepše vrijeme, kada ushit neće kao danas donositi borba dva auta (iako je i to ok), nego će se za isti prostor na asfaltu boriti pet, šest…

Ok, Yas Marina nije pravo mjesto za ovu temu jer staza ima samo drugi i treći zavoj ”to talk about”. Ostalo se baš nije proslavilo. Osim što je Vettel ipak, nakon desetaka krugova, obavio Bottasa zahvaljujući ogromnoj brzini Ferrarija na ravnom. Naravno, dobiješ na ravnom, gubiš u zavojima. Onaj ”downforce” od jeseni ode. Osmi ovogodišnji preokret, u bolidima boje londonskih autobusa, donosi upravo to.

Ako podvučemo 2019. imamo spomenutih desetak utrka zbog kojih je vrijedilo. Imali smo čak tri momčadi koje mogu pobijediti, što je lijepa promjena od gadnih vremena kad su to mogle samo dvije ili čak jedna. Hamilton je pokazao svu svoju veličinu iako i dalje ostaje značajka, ne samo ove godine, da u karijeri nije imao konkurenciju. I one godine kad je izdajica Nico (iz F1 se ne odlazi nakon što klepneš naslov) bio prvak, znamo da su Lewisu više bile u glavi bili dizajner Hilfiger, muzičari Kanye, Drake ili Jay Z (gospoda s čijim opusom nisam baš upoznat).

Iznad svega ove godine imamo potvrdu da je Max Verstappen vrh, da smo dobili Charlesa Leclerca na vrhu. Da je Mercedes savršenstvo i potpuna dominacija. Da je Ferrari eskalirao tradicionalna lutanja, iako Monza ostaje jedan od vrhunaca sezone. Da mladi dolaze kao Orlando Norris, Carlos Sainz jr, Pierre Gasly, Alexander Albon ili George Russell (koji je rastavio Roberta Kubicu u Q). Da je Daniel Riccardo prerano otišao u Renault, a da veterani Sebastien Vettel i naročito Kimi Raikkonen mogu lagano početi razmišljati o penziji. Imamo i užas da Nico Hülkenberg nema mjesta u F1 za 2020.

Bulumentu iza Mercedesa, Ferrarija i Red Bulla čini čopor momčadi koje imaju peh da se, zbog glupih pravila i monopola velikih, još uvijek treba milijarda dolara godišnje, a ne 500 milijuna koliko oni troše.

Iz rubrike “ovo obožavam” ide Leclercova poruka boksu: “Provjerite mi gume”. Ma provjeri si sam. Monstruozna izvedenica. Kakve to ima veze s utrkivanjem. Norris je upitan da li bi danas pobijedio s Mercedesom: “Bilo bi malo lakše”.

Vakno, vrši se u hrv jeziku samo u poljoprivredi…

Sretan Sv. Nikola, Božić i F1 2020. u kojoj će biti još više fantastičnih utrka nego ’19. A iznad svega da vam se ostvari ono što si sami želite. A svi želimo isto: da se veliki Schumacher konačno probudi i pojavi na nekoj utrci.