Voliš li me više od svog automobila?

Muškarci svoje automobile smatraju jednim od ključnim sastavnicama koje oblikuju njihovu osobnost. Tako ih pomno biraju, s toliko ljubavi vode brigu o njima, paze da i svaki i najmanji detalj bude na svome mjestu. Da se tako brinu o svim ostalim segmentima svojih života još bi muškarci bili i savršena bića, ali nažalost, ipak ste još daleko od toga.

Žene su potpuna suprotnost. Barem mogu govoriti u svoje osobno ime, i ime svojih frendica. Meni je automobil produžni dio ormara. Kada otvorite moj gepek, u njemu ćete naći veliki broj štikli, jakni, haljina i naravno šminke, koja često nekim čudom zaluta ispod siceva. Sve mi je tu na dohvat ruke. Logično, zar ne? Brojni muški prijatelji kada sjednu u auto zgroze se količinom stvari. Uvijek isto pitanje: “Pa dobro Maja što će ti toliko stvari u autu?”. Uvijek nakon toga svim silama im pokušavam objasniti da je to meni nužno, “da toliko puta me spasilo, što su baš te omiljene puderaste štikle se našle tu i upotpunile mi kombinaciju tog dana”. Ali uzalud..

Vidite ironije, inače sam takva picajzla da je to grozno. Svi oko mene uvijek lude, jer svaki segment mog života mora biti uvijek maksimalno moguće isplaniran unaprijed. Red u glavi, ali u automobilu ne.

Kod mog dragog je skroz obrnuta situacija. Automobil uvijek uredan, čist, nema jedne viška stvari, ali u životu kaos. Barem ja to percipiram kao kaos. Pošalješ ga u dućan a on zaboravi tri od pet stvari, dogovorimo se jedno, on isplanira drugo i tako u nedogled. Ali očito je to frajerima u krvi: ljubav prema automobilima. Zašto mu je uvijek u autu takav red? Zašto je sve na svom mjestu? Zašto kada mu pričam kako je Ana našla novog frajera, a Anina frendica Marta kupila novu haljinu (baš onakvu kakvu ja želim) nikad nema nikakve reakcije.. Pa haloooo, slušaj me..Opet uzalud!

Ne, nikako ne tvrdi da muškarci ne znaju voljeti svoje žene, samo kažem da oni to rade na malo drugačiji način, ženama često nejasan. Kako to ako me voliš da uvijek kasniš? Kako to da ne pamtiš svaku moju priču koju ti ispričam? Opet si zaboravio kojeg datuma je godišnjica. I tako unedogled. Svima poznata priča.

Idealno bi bilo kada bi se našli na polovici puta. Kada bi mi malo više reda doveli u svoje automobile, a vi u svoje živote. Ali ipak, budimo realni, to je samo utopija. Ja ću i dalje svoj automobil zatrpavati nepotrebnim stvarima, a vi svoje glave nećete opterećivati, nama bitnim stvarima. Ipak koliko ljubavi gajite prema vlastitim automobilima, barem malo toga dajte i svojim boljim polovicama..Voli me voli, ali ne ko svoj auto..

A da..Moram juriti, a di mi je onaj smeđi kaput? Nikako ga pronaći..Joj da, u autu je..

Čitamo se!