2023. – Godina u znaku Red Bulla i Maxa Verstappena

Kao što je to i običaj prethodnih nekoliko godina, redakcija GP1.hr portala Vam je za kraj godine odlučila pripremiti jedan kratki osvrt na godinu iza nas koja je protekla u dominaciji Red Bulla i Maxa Verstappena, ali idemo po redu…

Početak godine ja klasično bio rezerviran za razna nagađanja o izgledu novih bolida sve do sredine veljače kada se, već tradicionalno, momčadi odlučuju na prikazivanja novih bolida, ili barem novih livreja bolida na starim bolidima kako ne bi otkrivali neke novitete prerano. Iz raznih momčadi koje pucaju na sam vrh se čuo optimizam te su iz Mercedesa i Ferrarija ciljali na pobjede i uzimanje primata od tada nedodirljivog Red Bulla – kao što svi znamo, već nakon prvih testova se ploča ‘okrenula’.

Tijekom tog pripremnog perioda je ‘otpala’ i VN Kine zbog restrikcija vezanih za Covid-19, a upravo to otkazivanje te kasnije otkazivanje VN Emilije Romagne zbog vremenskih nepogoda je broj utrka smanjio s rekordnih 24 na ‘samo’ 22 u sezoni, dok se sljedeće godine sprema opet 24 utrke ako sve bude u redu.

Predsezonski testovi su održani u Bahreinu samo tjedan dana prije početka nove sezone Formule 1 koja (ne)tradicionalno kreće na stazi Sakhir. Odmah nakon prva dva dana je bilo jasno svima u paddocku da je Red Bull opet stvorio ‘mašinu’ od bolida, a nekolicina vozača i čelnika momčadi se pribojavala totalne dominacije jedne momčadi.

Na prvoj utrci se taj strah pokazao opravdan te je Verstappen lakoćom došao do prve pobjede u sezoni. Perez je koliko toliko bio blizu, a na trećem mjestu se pomalo i iznenađujuće našao i veteran Fernando Alonso u Aston Martinu koji je u prvom dijelu sezone bio druga najbolja momčad na gridu. Ferrari je u novu sezonu ušao s puno nade, a velika očekivanja su splasnula vrlo brzo nakon odustajanja Charlesa Leclerca zbog problema s pogonskom jedinicom u trenutku kad je držao treće mjesto iza nedostižnih ‘bikova’.

George Russell je nakon te prve utrke dao jednu zanimljivu izjavu koja je zabrinula sve fanove Formule 1, a koja se na kraju pokazala skoro i točnom: ”Red Bull će ove sezone pobijediti na svakoj utrci”. Malo je falilo, istina, Singapur im je bio ‘koban’…ali, pobijediti na 21 od 22 utrke je rezultat koji nije nikad bio viđen do sada i koji ćemo teško vidjeti u nekim budućim sezonama – podatak koji dovoljno govori o brzini Neweyovog stroja.

Jeddah i Saudijska Arabija su bili domaćini druge utrke koja nam je donijela promiješani startni grid. Leclerc je već na drugoj utrci morao startati s kaznom, a problem na Red Bullu Verstappena u kvalifikacijama je značio da će Nizozemac krenuti s 15. startne pozicije. Perez je svoj posao odradio korektno te je on bio na pole poziciji koju je u zanimljivoj utrci uspješno i obranio i došao ‘al pari’ s Verstappenom koji se morao ‘zadovoljiti’ s drugim mjestom na kraju utrke. ‘Stari lisac’ Alonso je još jednom završio na trećoj poziciji, a isti uspjeh je ponovio i dva tjedna kasnije u Australiji.

Treća utrka je bila ‘down under’ te smo još jednom vidjeli dominaciju Verstappena, kao i još jedno odustajanje Charlesa Leclerca nakon sudara sa Strollom. Ta utrka nam je pružila i ‘zadovoljstvo’ crvene zastave zbog puno incidenata, a posebno je bila zanimljiva druga crvena zastava na samom kraju utrke, tri kruga prije kraja…direktor utrke je odlučio imati klasičan ‘standing start’ te je nastao kaos. S obzirom da je nekolicina vozača doživjela neki problem suci su odlučili još jednom pokazati crvenu zastavu, a poredak za novi restart je bio identičan onom na prethodnom restartu, bez onih koji nisu mogli nastaviti utrku.

Nakon toga je uslijedila četverotjedna pauza zbog već navedenog otkazivanja VN Kine te se potom karavana F1 zaputila u Baku gdje se vozio i prvi sprint vikend sezone. Leclerc je kvalifikacije za sprint i za utrku odradio fenomenalno, ali protiv brzine Red Bulla jednostavno nije mogao. U kraćoj utrci ga je prestigao Perez, a u pravoj nedjeljnoj utrci i Perez i Verstappen. Ipak, to je u  momčad Ferrarija unijelo malo optimizma, ali to se vrlo brzo okrenulo u Miamiju gdje su završili peti i sedmi.

U prvoj utrci u SAD-u, a ove godine smo ih imali čak TRI, Verstappen je unatoč lošijim kvalifikacijama uspio pobijediti svog momčadskog kolegu i tu je krenuo njegov fenomenalni niz pobjeda koji je trajao sve do Singapura. Alonso je još jednom završio treći, a Russell i Hamilton su skupili solidan broj bodova s četvrtim i šestim mjestom. Upravo taj prvi dio sezone je bio ključan za Mercedes jer se kasnije pokazalo da je Ferrari u drugom dijelu sezone podignuo svoj tempo i da su upravo u ovom dijelu sezone izgradili prednost koju su uspješno obranili do samog kraja i time uzeli drugo mjesto u poretku konstruktora.

Dvotjedna pauza je trebala biti uvertira za početak europskog dijela sezone (uz klasičnu iznimku Kanade), a ta pauza se protegla na dodatni tjedan zbog otkazivanja utrke u Imoli zbog katastrofalnih poplava u cijeloj Europi, a posebno u tom dijelu Italije – napokon ispravna odluka čelnika F1. Vikend iza toga je na rasporedu bila utrka u Monaku, ona oko koje se diže najviše ‘galame’. Verstappen je odradio posao u kvalifikacijama gdje je maestralnim trećim sektorom postavio najbrži krug ispred tada vodećeg Alonsa, a svi znamo da je u Monaku jedino bitno dovesti bolid do prve startne pozicije…

Pravo iznenađenje je bio Esteban Ocon koji je odličnom vožnjom došao do treće pozicije i pobjedničkog postolja u Monaku, a Perez je 16. mjestom praktički sam sebe izbacio iz konkurencije za napad na prvo mjesto u poretku vozača, ako je ikad i bio u konkurenciji. Već vikend iza Monaka na rasporedu je bila Španjolska u koju tradicionalno momčadi donose prve veće nadogradnje zbog konfiguracije same staze.

Ferrari nije previše profitirao promjenama na bolidima, a napredak su napravili u Mercedesu te su uspjeli doći do druge i treće pozicije na kraju utrke, utrka koja je označila pad u formi Aston Martina i Fernanda Alonsa. U utrci se očekivala kiša, koja na kraju nije padala, a najveće razočaranje je imao Norris koji je u utrku krenuo s treće pozicije, a završio tek na 17. poziciji.

Sredinom lipnja Formula 1 je otišla opet ‘preko bare’, u klasičnu postaju kalendara – VN Kanade. Početak vikenda nije bio dobar, organizatori su imali tehničkih problema s kamerama koje se koriste na stazi te je prvi trening morao biti u potpunosti otkazan, a kiša koja je bila više-manje postojana u ostatku vikenda je značila da bismo mogli imati i neka iznenađenja.

Upravo to se dogodilo u kvalifikacijama kada je Nico Hulkenberg završio na drugom mjestu, ali su ga potom suci ‘degradirali’ na peto zbog nedovoljnog usporavanja tijekom crvene zastave. Utrka je protekla prilično mirno, uz nekolicinu odustajanja, a obilježena je zbog toga što je Red Bull ostvario svoju 100. pobjedu u Formuli 1, a Verstappen svoju 41. čime se bio izjednačio s legendarnim Ayrtonom Sennom.

Povratak u Europu i Austrijski Spielberg značio je još jednu ‘rundu’ nadogradnji za nekolicinu momčadi, a posebno treba naglasiti praktički B bolid McLarenove momčadi koji im je pružio mogućnost da se praktički bore za sam vrh, ako izuzmemo nedodirljivi Red Bull. Sprint utrka je bila u mješovitim uvjetima u kojima se opet najbolje snašao Verstappen, kao i u glavnoj utrci. Leclerc  je odvozio dobru utrku i završio drugi, a njegov momčadski kolega peti iza Pereza i preporođenog Norrisa u McLarenu.

Utrku je obilježila kontroverza što se tiče ‘track limitsa’ i kažnjavanja istih te je bilo puno polemika oko toga za vrijeme i nakon same utrke. Suci su nakon utrke pregledavali čak 1200 potencijalnih prekršaja te su podijelili i nekolicinu kazni nekoliko sati nakon završetka utrke što nije nikako dobro ‘sjelo’ momčadima i navijačima diljem svijeta.

Silverstone je bio sljedeći na rasporedu te je preko 450000 ljudi bilo dijelom spektakla VN Velike Britanije. Perez je još jednom ‘kiksao’, a dva McLarena su u kvalifikacijama zauzeli drugo i treće mjesto, a u utrci je Norris obranio drugo mjesto, dok je Piastri završio četvrti iza Hamiltona koji je  na ‘svojem’ Silverstoneu ipak pokazao klasu. Ferrariji su unatoč dobrim startnim pozicijama odradili prilično lošu utrku, a velike probleme su im zadavale tvrde gume. Utrka u Silverstoneu se pokazala i posljednjom za Nycka de Vriesa koji je dobio ‘pedalu’, a na njegovo mjesto je došao Daniel Ricciardo.

Jedna od nama najbližih utrka je ona za VN Mađarske, a upravo je ona bila na rasporedu pretposljednjeg tjedna mjeseca srpnja. Red Bull je do tada imao čak 11 vezanih pobjeda čime su se izjednačili s McLarenom, a pobjedom na Hungaroringu bi preuzeli primat u tom segmentu. Verstappen je zadaću shvatio ozbiljno te je unatoč drugoj startnoj poziciji iza Hamiltona, u utrci odradio posao kako treba te došao do još jedne pobjede u nizu. Norris i Piastri su opet bili pri samom vrhu te je u boksevima McLarena vladala jako pozitivna atmosfera.

Posljednja utrka prije ljetne stanke je bila ona u Belgiji koja je u odnosu na raspored u prethodnim godinama pomaknuta par tjedana ranije kako bi se smanjili rizici zbog lošeg vremena, ali majka priroda je i ovog puta umiješala svoje prste te smo imali kišni sprint vikend u Ardenima.  Sprint utrka je krenula iza sigurnosnog automobila zbog loše vidljivosti, a nakon pet krugova je utrkivanje dozvoljeno te je velika većina vozača otišla na intermediate gume. Najbolje se ponovno snašao prvak, a među najboljima su se ovog puta, pomalo i iznenađujuće, našli Piastri i Gasly na drugom i trećem mjestu.

Glavna utrka je donijela ipak male promjene te se vrijeme smirilo uz samo malu količinu kiše sredinom utrke, ali bez većih problema za vozače. Red Bull je bio najbrži, a Leclerc je zauzeo treću poziciju i kupio malo mira u Maranellu uoči ljetne pauze koja je trajala tri tjedna, kao i obično. Krajem kolovoza smo došli u zemlju aktualnog prvaka – Nizozemsku. Ricciardo je tu imao jedan incident te je zbog ozljede ruke bio primoran propustiti ovu utrku, kao i nekoliko sljedećih u kojima ga je mijenjao Liam Lawson.

Max je pred svojim navijačima odradio posao i došao do još jedne rutinske pobjede unatoč kiši pri kraju utrke i izlasku sigurnosnog automobila koji je malo poremetio planove. Na kraju utrke je drugo mjesto zauzeo povratnik na pobjedničko postolje nakon Kanade Fernando Alonso, a treći je bio Pierre Gasly nakon kazne Sergiu Perezu zbog prekoračenja brzine u pitlaneu.

Prvi vikend u rujnu je obično rezerviran za Talijanski hram brzine – Monzu, a tako je bilo i ove godine. Tifosi su još jednom rasprodali i napunili park u Monzi, ali slavlje im je pokvario Red Bull koji je u utrci bio nedodirljiv. U kvalifikacijama je Sainz uspio ostvariti najbolju startnu poziciju ispred Verstappena i Leclerca, ali u utrci nije imao šanse. Pamtit ćemo sigurno posljednjih nekoliko krugova u kojima je Leclerc napadao Sainza za treće mjesto te je u nekoliko navrata zamalo došlo do sudara između dva vozača Ferrarija, ali je na kraju sve sretno i spretno završilo za oba vozača te su se morali zadovoljiti trećim i četvrtim mjestom.

Upravo je sljedeća utrka bila posebna. VN Singapura nam je u prethodnim sezonama znala pružati dobre utrke, a takva je bila i ovogodišnja koja nam je dala i jedinog pobjednika  koji nije vozač Red Bulla. Ne, to nije bio Charles Leclerc već njegov momčadski kolega Carlos Sainz koji je, treba priznati, uz pomoć Leclerca u prvoj fazi utrke, iskoristio loš kvalifikacijski dan Red Bulla u subotu i došao do pobjede na noćnoj utrci po ulicama Singapura. Lando Norris je završio na drugom mjestu,  a treći je bio Lewis Hamilton koji je, zajedno s Russellom, bacio kocku i u zadnjoj fazi utrke otišao na promjenu guma, ali na kraju nije uspio stići vodeće – a Russell je završio u zidu.

Rano buđenje za Europljane je značilo da se Formula 1 preselila u Japan na legendarnu Suzuku koja nam je pružila mnogo zanimljivih utrka u proteklim godinama, a isto tako i okrunila nekolicinu prvaka. To je bio slučaj i ove sezone te je Red Bull obranio naslov prvaka čak šest utrka prije kraja prvenstva. McLareni su još jednom bili vrlo dobri drugi i treći te su se polako približavali vrhu poretka.

VN Katara je bila sljedeća i to je bila prilika Verstappenu da i matematički potvrdi naslov prvaka, iako je svima bilo to jasno već nakon prvog dijela sezone… Sprint utrka je protekla u znaku Oscara Piastrija koji je odličnom vožnjom pobijedio u kraćoj utrci, ali svi reflektori su bili uprti u Verstappena koji je potvrdio treći naslov prvaka zaredom. Utrku dan kasnije je obilježila direktiva iz Pirellija kako se svaki set guma smije voziti maksimalno 18 krugova zbog potencijalnog problema s pucanjem guma i prevelikim trošenjem na rubnicima staze. To je utjecalo i na strateške odluke pojedinih momčadi, a najbolje su se snašli ponovno u Red Bullu, a Norris i Piastri su još jednom završili na pobjedničkom postolju.

Druga utrka u SAD-u je bila ona ‘klasična’ u Austinu koja se vozi već duži niz godina. Bio je to još jedan sprint vikend koji je obilježen diskvalifikacijom Leclerca i Hamiltona nakon nedjeljne utrke zbog prevelikog trošenja ploče koja se nalazi na podnici bolida, a koja je izmjerena samo pojedinim vozačima nakon utrke što je potaknulo neke sumnje kod nekih momčadi, ali nije eskaliralo… Zbog toga su se na pobjedničko postolje popeli Norris i Sainz, a prve bodove u svojoj karijeri je ostvario Logan Sargeant u Williamsu. Kad smo već kod Williamsa, valja naglasiti i prilično dobru sezonu Alexa Albona koji je svako malo skupljao bodove za svoju momčad.

Kao što znamo, nakon COTA-e na red dolaze utrke u Meksiku i Brazilu, a od ove godine im se priključuje i utrka u Las Vegasu. Fanatični navijači Sergia Pereza u njegovoj domovini su mu dali dodatan zamah i energiju, ali na njegovu žalost njegova utrka je trajala do prvog zavoja u kojemu je (pre)agresivno išao zatvarati Leclerca te je izvukao deblji kraj. Njegov momčadski kolega je još jednom pobijedio ispred Hamiltona i Leclerca koji je u subotnjim kvalifikacijama postavio najbrži krug.

Brazil je bio posljednja stanica sezone u kojoj smo gledali vikend format sa sprint utrkom. Kvalifikacije za utrku održane u petak su bile posebne zbog velike opasnosti od jake kiše koja je krenula padati nekoliko minuta nakon početka Q3, a prizori koje smo vidjeli na našim ekranima su jednaki onima iz nekog filma. Staza se u samo nekoliko minuta doslovno zamračila te je direktor utrke nakon nekoliko minuta proglasio kvalifikacije završenima puno prije predviđenog zbog očajnih uvjeta na stazi u vidu kiše i mraka.

Norris je u sprint utrku ušao s prve startne pozicije, ali je nije uspio zadržati više od jednog zavoja koliko je trebalo Verstappenu da ga prijeđe te je to održao do samog cilja. Glavna utrka nam je pružila uzbuđenje već u krugu zagrijavanja gdje je Leclerc zbog problema s bolidom završio u zaštitnoj ogradi. Start utrke je zbog toga protekao mirno na samom vrhu, ali je zato na začelju bio pravi ‘show’ koji je morao biti riješen crvenom zastavom zbog oštećenja ograde i velike količine karbonskih vlakana na stazi.

Nakon toga smo gledali zanimljivu utrku koja nam je doslovno do posljednjeg metra bila napeta zbog borbe između Pereza i Alonsa za treću poziciju, a Španjolac je uspio ostati ispred Meksikanca za samo 0.053 sekunde. Pretposljednja utrka sezone je bila ona  inauguralna u Las Vegasu, ona koju su svi u paddocku jako iščekivali. Promotori i organizatori utrke su napravili pravu predstavu tijekom cijelog vikenda, do te mjere da su se i neki vozači požalili na broj obaveza, ali tko ih što pita…

Vikend je loše počeo zbog jedne šahte koja se pod silom bolida Formule 1 podigla i uništila pola Ferrarijevog bolida Carlosa Sainza, a koji je zbog toga morao startati u utrku s nekoliko mjesta kazne(postoji priča da je Mercedes bio jedina momčad koja nije dozvolila promjenu komponenti bez kazni). Drugi trening je zbog toga kasnio te je odvožen pred praznim tribinama zbog čega su fanovi bili silno razočarani. Leclerc je odradio odlične kvalifikacije i došao do pole pozicije, a unatoč odličnoj utrci nije mogao bolje od druge pozicije.

Tu drugu poziciju je zaradio vrhunskim pretjecanjem nad Perezom u posljednjem krugu, a upravo Leclerc i njegov tempo koji nije bio daleko od Verstappena je napravio ovu utrku prilično zanimljivom za sve gledatelje na stazi i ispred malih ekrana.

Kraj sezone smo klasično dočekali u toplom Abu Dhabiju na stazi Yas Marina, a prava borba se odvijala u poretku konstruktora između Ferrarija i Mercedesa za drugu poziciju, kao i borba za četvrto mjesto u poretku vozača između čak četiri vozača. Leclerc je još jednom odradio dobar posao, ali bolje od druge pozicije nije mogao. Nažalost po Ferrari to nije bilo dovoljno jer je Sainz nakon loših kvalifikacija imao puno toga za nadoknaditi što naposljetku nije uspio.  Alonso je uspio zadržati četvrtu poziciju što je vrlo ohrabrujuće s obzirom na brzinu koju je Aston Martin pokazao u drugom dijelu sezonu.

Utrkom krajem studenog u Abu Dhabiju je spušten zastor na još jednu sezonu Formule 1. Sezona koja zasigurno neće ostati upamćena kao zanimljiva zbog ogromne prednosti koju su imali Red Bull i Max Verstappen, ali i takve sezone očito moramo imati. Posebno treba naglasiti veliki rast performansi Aston Martina u prvom dijelu sezone, kao i McLarena u drugom dijelu sezone. Upravo je McLaren bio glavna tema u paddocku kada su na početku sezone priznali da im je bolid u lošem stanju te da rade na novoj verziji bolida za drugi dio sezone – i uspjeli su!

Ferrari i Mercedes su kad se sve zbroji i oduzme bili otprilike ‘al pari’ i vodili borbu za drugo mjesto, a najveća razočaranja su ponovno ekipe Haasa, Alfe Romeo i AlphaTaurija koji su se našli, zajedno s Williamsom, daleko na začelju poretka s minimalnim brojem bodova. Alpine i dalje plaća danak lošijem motoru kojeg neće moći nadograđivati do 2026., a u Aston Martinu i McLarenu se nadaju da će i u 2024. biti prilično konkurentni. Nadajmo se kako ćemo dogodine gledati uzbudljivije utrke i napetiju završnicu sezone, a onda neka pobijedi najbolji.