Protekla sezona probudila je val optimizma u Maranellu. Činilo se da je Ferrari napokon pogodio pobjedničku formulu, odradili su savršena predsezonska testiranja, a potom sezonu su otvorili s P1 i P2 na utrci voženoj u Bahrainu i izgledalo je kao da će Ferrari biti izuzetno ozbiljan kandidat za osvajanje kako vozačkog tako i konstruktorskog prvenstva. Međutim, Red Bull se u konačnici “prošetao” do dvostruke titule, a početak nove sezone pokazuje da su u Maranellu opet napravili korak, ako ne i dva koraka unatrag.
Podsjećamo, Ferrari je posljednji put osvojio vozačko prvenstvo sad već davne 2007. godine kada je Kimi Raikkonen “ukrao titulu” Hamiltonu te sezonu završio sa samo jednim bodom prednosti u odnosu na Britanca, a posljednji trofej općenito stigao je godinu kasnije, kad je osvojen posljednji konstruktorski naslov talijanske momčadi. Uslijedile su godine suše, a Ferrari je za svojim upravljačima u pravilu imao odlične vozače sposobne donijeti trofeje.
2010. godine Ferrari je u svoje redove doveo dvostrukog svjetskog šampiona Fernanda Alonsa koji je uparen s Felipeom Massom. Tada se vjerovalo da je upravo Alonso čovjek koji može ustrojiti momčad i krenuti u pohod na titulu, no nažalost sve je ostalo na očekivanjima. Potentni Vettel i Red Bull su jednostavno bili prejak protivnik za ostatak grida.
2014. godine Ferrari ponovno angažira Raikkonena, svog posljednjeg prvaka. Upravo su te godine za Ferrari vozila dva provjerena vozača, dva šampiona kojima zasigurno možemo dati epitet legendi ovoga sporta. Spoj Raikkonen-Alonso Ferrariju je bio dovoljan samo za četvrto mjesto u poretku konstruktora. Nakon što je Alonso “potrošen” u Maranello stiže četverostruki svjetski prvak Sebastian Vettel. Činilo se tada da je Ferrari na pravom putu ugroziti Mercedes čija dominacija je započela početkom hibridne ere, ali greške vozača, a potom i napredak samog Mercedesa kroz sezonu, učinio je Srebrne strijele nedostižnima i Ferrariju je ostalo samo sanjati novu titulu.
2019. godine Ferrari je imao konkurentan bolid. Upravo te sezone u redove Ferrarija stigao je mladi Leclerc koji je bio željan dokazivanja. Pohod na pobjedu u njegovoj drugoj utrci s Ferrarijem završio je kvarom na motoru. Sezona 2019. bila je obećavajuća i Propeti su konjići osvojili tri Velike nagrade, no FIA je otkrila neregularnosti s dotokom goriva što je ujedno označilo i kraj konkurentnog Ferrarija.
Covid sezona 2020. bila je najteža u novijoj povijesti za talijansku momčad. Ujedno je to bila i posljednja sezona za Vettela u redovima Ferrarija. Sezonu su završili na razočaravajućem šestom mjestu u poretku konstruktora što se moglo okarakterizirati kao katastrofalan rezultat.
Ferrari je morao hitno pronaći formu i donijeti svojim navijačima rezultat. Dolaskom novog seta aerodinamičkih pravila 2022. u Maranellu svjesno žrtvuju sezonu 2021. i posvećuju se razvoju bolida za 2022. Isprva se činilo da će žrtva uroditi plodom, no Ferrari jednostavno organizacijski nije bio spreman odgovoriti na postavljene zadatke. Strateške pogreške kombinirane s pogreškama vozača srušile su snove svim navijačima momčadi iz Maranella. Cijenu neuspjeha platio je Mattia Binotto koji je u zimskoj pauzi napustio mjesto šefa momčadi.
Rupu nastalu odlaskom Binotta popunio je Frederic Vasseur te se od Ferrarija očekivao značajan organizacijski napredak, no koliko vidimo Ferrari nije ni blizu konkurentan kao što je to bio prethodne sezone.
Kojim putem će Ferrari krenuti? Ograničenje godišnjeg budžeta zasigurno limitira momčadi u redizajnu bolida iz temelja tijekom sezone. Dva su moguća puta – fokusirati se na razvoj bolida za narednu godinu, što bi značilo u potpunosti žrtvovati sezonu koja je tek počela, ili nastaviti s razvojem ovogodišnjeg bolida i pokušati smanjiti razliku u odnosu na, kako se čini, nedostižni Red Bull.
Era Mattie Binotta
Mattia Binotto svoj posao u Ferrariju otpočeo je davne 1995. godine kada je dobio posao u odjelu za razvoj motora, a sudjelovao je i u razvoju “nepoderivih” motora koji su vladali sportom početkom ovoga stoljeća, a 2013. postaje šef odjela za razvoj motora. Potom 2016. tehnički šef momčadi, da bi 2019. naslijedio Maurizija Arrivabenea na poziciji šefa momčadi. Smatralo se tada da je dokazani inženjer koji je rastao i stasao u Ferrariju pravi čovjek za težak zadatak povratka Ferrarija na pobjedničke staze. Upravo te sezone Ferrari je upario mladost s iskustvom, Leclerc i Raikkonen su zamijenili momčadi, što se pokazalo dobrim potezom. Na već pomenutoj utrci u Bahrainu mladi Monegažanin jurišao je ka prvoj pobjedi u svojoj drugoj utrci za momčad iz Maranella te mu je na put stao kvar na pogonskoj jedinici. Leclerc je zadao prvi udarac svom iskusnom momčadskom kolegi, a pred Binottom je bio težak zadatak, trebao je iskontrolirati svoje ratoborne vozače.
Iako je početak sezone djelovao jako dobro, ostatak 2019. obilježilo je Ferrarijevo sivilo. Prvu pobjedu čekali su sve do sredine sezone kada je upravo Leclerc donio pobjedu svojoj momčadi na kultnoj stazi Spa u Belgiji, a upravo na toj stazi svoju prvu pobjedu upisao je i jedan od najvećih vozača sporta Michael Schumacher. Naredna pobjeda se nije čekala dugo, već narednog GP vikenda voženog na Monzi Leclerc ponovo pobjeđuje.
Mladi Leclerc je raširio krila, Ferrari je imao vozača iz vlastite akademije koji je dokazao da je sposoban pobjeđivati i upravo je to možda bio signal upravi momčadi na koga se trebaju fokusirati, no Binotto odlučuje suprotno. Na utrci za VN Singapura voženoj nakon Monze, Leclerc je imao bolji tempo u utrci od Vettela, ali strateškim odlukama Ferrarija izlazi se u susret njemačkom vozaču te on dolazi do pobjede. Leclerc očito nije bio zadovoljan odlukom svoje momčadi, a Ferrari i Binotto “srezali” su krila svom vozaču. Upravo je trenutak iz Singaporea pokazao kakvo će vodstvo imati Mattia Binotto – mekano, neodređeno i nedorečeno kroz sve vrijeme provedeno na poziciji šefa momčadi. Ferrari 2019. više nije pobjeđivao, a do kraja sezone vidjeli smo i sudar momčadskih kolega u Brazilu kada su oba bolida završila utrku, i nezadovoljstvo u obje garaže bilo je i više nego očigledno.
2020. godina je definitivno sezona za zaborav u Maranellu, no je li Binotto imao svoju krivicu u prvenstveno lošoj formi Vettela. Sjećanja radi, pred prvu utrku sezone voženu u Austriji, mediji objavljuju da je Ferrari postigao dogovor s McLarenovim Carlosom Sainzom koji je vrijedio od početka 2021. godine, a to je značilo samo jedno, Sebastian Vettel vozi svoju posljednju sezonu u Ferrariju. Špekulirao se tada da je za vijest Vettel doznao upravo iz medija, a ako je zaista tako, to samo potvrđuje kukavički i bezlični karakter šefa momčadi koji nije imao dovoljno dostojanstva priopćiti takvu vijest oči u oči svom vozaču.
Sezona 2020 je svjesno žrtvovana, kao i ona 2021., ali značajno je spomenuti da je Carlos Sainz u svojoj prvoj sezoni u Ferrariju nadmašio Leclerca, što je zasigurno dalo nadu da se u 2022. godini može boriti za sami vrh, kada se očekivalo da će vozači imati konkurentan bolid spreman za pohod na titule.
Sezona 2022. počinje kao priča u najljepšim snovima. Snovima koje godinama sanjanju svi navijači Ferrarija dugih 15 godina. Kakav trenutak: dva crvena bolida prolaze ispod kockaste crno-bijele zastave na pozicijama jedan i dva, njihovi glavni konkurenti iz Red Bulla odustaju iz utrke i iako je rana faza prvenstva, Propeti konjići imaju značajnu prednost već na samom startu. Utrka u Saudijskoj Arabiji ne donosi pobjedu, ali pokazuje izuzetno dobru brzinu momčadi i pokazuje da na Ferrari možemo računati i na brzim stazama u kalendaru. Utrku u Australiji ponovno obilježava velika dominacija Leclerca, a odustajanje Verstappena. Tada se činilo da je sve spremno za kraj dugogodišnjeg posta, ali…
Sainz nakon utrke u Bahrainu nije mnogo pokazao i definitivno se Leclerc jasno mogao okarakterizirati kao vozač broj jedan. No, sve već pobrojane karakteristike Binotta na pleća mladog Monegažanina stavljaju loše strateške odluke, nedefiniran status vozača jedan i dva, te on prvi put “puca” pod pritiskom na domaćoj utrci u kultnoj Imoli. Nakon velikog optimizma uslijedile su teške utrke u kojima dominira Max Verstappen sa svojim Red Bullom. Neodređenost Ferrarija posebno dolazi do izražaja na kaotičnoj utrci u Monaku, kada se strategija prilagođava željama Sainza koji želi s full wet guma ići direktno na soft, što naravno kompromitira utrku Leclerca, a na kraju plodove loše strategije ubire nitko drugi no Sergio Perez koji odnosi pobjedu na gostujućem terenu.
Loše strateške odluke Ferrarija vidjeli smo još dosta puta tijekom sezone, a posebno možemo istaknuti onu u Velikoj Britaniji kada je stradao ponovo Leclerc. Zbroj svih pogrešaka dovodi do toga da Max Verstappen, iako možda ne u najboljem bolidu na gridu, bar ne s početka sezone, izdominira i uvjerljivo odnese titulu.
Smjena na čelu Ferrarija dogodila se ove zime. Od Vasseura se očekivalo da donese čvrstinu u vođenju momčadi, da posloži stvari na mjesto, ali čini se da se u tvornici Ferrarija, osim smjene direktora, cijele zime ispijao capuccino, dok na bolidu kao da se nije radilo ništa. Svjedočimo jednom od najlošijih početaka sezone za momčad iz Maranella jer ne samo da se zaostatak za Red Bullom povećao, već su Propete konjiće preskočili Aston Martin i Mercedes.
Kuda ide kultni Ferrari? Što je potrebno za povratak na pobjedničke staze? Ono što znamo da resursi nisu problem kao ni kapaciteti tvornice. Zasigurno je potrebno žestoko resetiranje u cijeloj momčadi, možda je vrijeme da vidimo u potpunosti nova imena na svim pozicijama. Zašto ne krenuti u lov na Adriana Neweya, Maxa Verstappena, Tota Wolffa? Jedino logično rješenje za povratak na pobjedničke staze je utrošiti novac na imena koja znaju kako se pobjeđuje.
Objava Kamo ide Ferrari? pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.
Preuzeto s portala GP1 – https://www.gp1.hr/
Author: Anes Šestan
