Serijal tekstova o povijesti Formule 1 nazvan ‘Izumrli velikani F1’ posvećen je proizvođačima i timovima koji su u Svjetskom prvenstvu ostavili dubok trag, pobjeđivali u utrkama i osvajali prvenstva, ali s vremenom “izumrli”, odnosno napustili elitno automobilističko natjecanje.

Britanski Brabham idući je u nizu velikana iz prošlosti Formule 1 koje ćemo predstaviti kroz serijal Izumrli velikani. Momčad Jacka Brabhama i Rona Tauranaca natjecala se u najelitnijem razredu automobilizma u razdoblju od 1962. do 1992. godine, kada je zauvijek napustila ovaj sport. Momčad s bazom u Chessingtonu, a kasnije i u Milton Keynesu u tom razdoblju ostvarila je 35 pobjeda i 120 postolja.

Godina u kojoj je Brabham stekao slavu je 1966. kada su sa svojim BT19 bolidom osvojili Svjetsko prvenstvo Formule 1. Jack Brabham je te godine po treći puta postao svjetski prvak, također, Australac je tim pothvatom postao prvim čovjekom koji je osvojio utrku Svjetskog prvenstva Formule 1 u bolidu s vlastitim imenom. Tek je njegov bivši momčadski kolega, Bruce McLaren, ostvario takav uspjeh do dana današnjeg. Dodatno, naslov prvaka svijeta iz 1966. ostaje jedinstveni pothvat korištenjem bolida s vlastitim imenom vozača.

Priča kreče davne 1948. kada je Jack Brabham još bio mehaničar u australskim Kraljevskim zračnim snagama gdje je vodio inženjersku radionicu. Te godine počeo se natjecati s patuljastim automobilima (midget-car racing) na nagovor njegova prijatelja Johnnya Schonberga s kojim je i napravio prvi patuljasti automobil. Na početku je Schonberg vozio ručno izrađeni bolid kojeg je pokretao modificirani JAP motor od motocikla, a kojeg je Brabham izradio u svojoj radionici. Godine 1948. Schonberg je predložio Brabhamu da preuzme vožnju nakon što je ga je supruga nagovorila da prestane s vožnjama, na što je ovaj i pristao.

Brabham je odmah otkrio da ima dara za taj sport i počeo je pobjeđivati na utrkama, a zbog vremena potrebnog za pripremu automobila, sport je također postao njegov izvor prihoda. Godine 1948. osvojio je prvenstvo Australije u utrkama s patuljastim automobilima te australska i južnoaustralska prvenstva 1949. godine. Osvojio je još i australska prvenstva 1950. i 1951. godine.

Uspjesi na tim natjecanjima doveli su ga u Veliku Britaniju gdje je postao dijelom Cooper Car Companya gdje je gradio, razvijao i utrkivao se s automobilima. Jack je pridonio razvoju Cooperova bolida te je s tom momčadi osvojio Svjetsko prvenstvo Formule 1 1959. i 1960. godine.

Godine 1962. službeno je nastao Brabham Racing Organisation iako je prije toga osnovan doista uspješan Motor Racing Developments koji je dizajnirao bolide za druge momčadi. Bolid Brabhama nije se pojavio na stazi sve do Velike nagrade Njemačke te iste godine, gdje se morao povući iz utrke već u devetom krugu zbog problema s papučicom gasa. Ipak, uspio je ostvariti dva četvrta mjesta do kraja godine i tako skupiti nekoliko bodova.

Sljedeće godine Jacku Brabhamu u momčadi se pridružio američki vozač Dan Gurney s kojim je krenuo put prema uspjehu. Iako s prvom utrke sezone, održanom u Monaku, nisu imali pretjerane sreće, Velike nagrade Belgije i Nizozemske donijele su prva postolja za novu momčad. Dan Gurney osvojio je treće i drugo mjesto na spomenutim utrkama, dok je vlasnik momčadi, Jack Brabham, morao odustati u obje. Do kraja godine osvojena su još dva druga mjesta, a u međuvremenu Brabham je osvojio i Veliku nagradu Solitudea koja nije bila dijelom Svjetskog prvenstva Formule 1. 

Sezonu 1963. obilježilo je to da je Brabham bio prva momčad Formule 1 koja je koristila zračni tunel kako bi usavršila svoje dizajn i time smanjila otpor zraka te spriječila podizanje bolida s tla pri visokim brzinama, dovoljno govori podatak da je tek 1980-ih godina zračni tunel postao standard u Formuli 1.

Sezona 1964. nije počela na način koji su priželjkivali, na Velikoj nagradi Monaka i Velikoj nagradi Nizozemske obojica vozača morala su odustati od utrke. No, kroz sezonu bilo je i odličnih rezultata, Jack je osvojio do kraja sezone dva postolja, dok je Dan Gurney osvojio Veliku nagradu Francuske i Veliku nagradu Meksika. U međuvremenu, Jack Brabham osvojio je i nekoliko utrka koje nisu bile dijelom Svjetskog prvenstva Formule 1. Tijekom 1964. godine pobijedio je u dvije utrke Britanskog prvenstva u utrkama automobila (British Saloon Car Championship) te je u klasi D pobijedio na stazama Snetterton i Oulton Park.

Momčad je s tim rezultatima postavila dobre temelje za budućnost, no već sljedeća sezona pokazala je da neće ići sve baš tako glatko. Sezona 1965. protekla je bez pobjeda u prvenstvu, no ostvareno je šest postolja, ali zbog nedostatka novca te slabe pouzdanosti bolida bilo je nemoguće boriti se s financijski boljim momčadima. S obzirom na takvu situaciju Jack Brabham je u jednom trenutku razmišljao čak i o odlasku u mirovinu kako bi bolje upravljao momčadi, no od toga je odustao, a dotadašnji momčadski kolega Dan Gurney odlučio je napustiti momčad i stvoriti svoju.

Nova pravila u svezi motora koja je FIA implementirala prije početka sezone 1966. pokazala se povoljnom za Brabham. Stvoren je novi 3-litreni motor za Formulu 1 koji se pokazao problematičnim za razvoj, kod većine proizvođača motor je imao 12 cilindara te je bio dosta težak i nepouzdan. Brabham se odlučio na drugačiji pristup, kontaktirali su tvrtku Repco te ih uvjerili da razviju 3-litreni osmocilindrični motor za njihov BT19 bolid iako oni nisu imali iskustva u stvaranju motora za bolide Formule 1.

Brabham BT19 (Izvor: Wikipedia – Bahnfrend)

Brabham i Repco bili su svjesni da motor neće konkurirati u smislu apsolutne snage, ali su smatrali da lagan i pouzdan motor može postići dobre rezultate u prvenstvu. I bili su upravu, iako su u prvoj utrci sezone oba bolida odustala, već na Velikoj nagradi Francuske došla je prva pobjeda za Jacka Brabhama još od 1960. godine, te je tim pothvatom postao prvim čovjekom koji je u bolidu sa svojim imenom osvojio neku utrku Svjetskog prvenstva Formule 1. Bila je to tek prva pobjeda u četiri u nizu koje je Brabham osvojio te sezone. Unatoč odustajanjima na Velikoj nagradi Italije i Velikoj nagradi SAD-a Jack Brabham potvrdio je svoj treći naslov prvaka te time postao jedinim vozačem koji je osvojio Svjetsko prvenstvo Formule 1 u bolidu s vlastitim imenom.

Tijekom sezone ostvarena je i suradnja Brabhama s Hondom u Formuli 2. Nakon općenito neuspješne sezone 1965. godine Honda je revidirala svoj jedno litreni motor. Brabham-Honda osvojila je deset od 16 europskih utrka Formule 2 te godine.

Godine 1967. naslov prvaka otišao je Dennyu Hulmeu. Jack je postao ambiciozniji s vlastitim bolidom te je stalno isprobavao nove dijelove koji su bili u razvoju, što je rezultiralo slabom pouzdanošću. S druge strane, Hulme se držao provjerenih stvari te je na taj način pobijedio svoga poslodavca i osvojio prvu i zadnju titulu prvaka Formule 1. Između njih dvojice ostvaren je 1-2 rezultat u poretku vozača, osiguravajući tako drugi uzastopni naslov u poretku konstruktora.

Nakon dvije godine osvajanja trofeja, sezona 1968. bila je katastrofalna. Hulme je napustio momčad kako bi se pridružio Bruceu McLarenu i njegovoj momčadi. Jack Brabham uspio je naći zamjenu za njega i to u vidu Jochena Rindta. Repco je proizveo snažniju verziju V8 motora kako bi konkurirao Cosworth DFV motoru tvrtke Ford, ali od toga nije bilo puno uspjeha. Dvojica vozača u sezoni koja je odnijela živote Jimmya Clarka, Mikea Spencea i Joa Schlessera osvojili su samo 10 bodova u tri utrke koje su uopće uspjeli završiti.

Unatoč tome što je Brabham kupio Cosworth DFV motore za sezonu 1969. Rindt je napustio momčad i otišao je u Lotus. Njegova zamjena Jacky Ickx, imao je prilično dobru sezonu, ostvario je dvije pobjede i tri postolja i osvojio drugo mjesto u poretku vozača. S druge strane, Jack Brabham uspio je završiti samo četiri utrke u sezoni nakon što je doživio ozljedu stopala prilikom testiranja. Tom prilikom obećao je svojoj supruzi da će prodati momčad i otići iz svijeta Formule 1.

To je i učinio na kraju sezone 1970., na Velikoj nagradi Južnoafričke Republike ostvario je svoju zadnju pobjedu u Formuli 1 te je na kraju sezone prodao svoj udio u momčadi bivšem menadžeru Jochena Rindta, biznismenu Bernie Ecclestoneu koji je odmah zaposlio dvostrukog prvaka svijeta Grahama Hilla i Tima Schenkena da voze u sezoni 1971. godine. Nažalost, bez puno uspjeha, momčad je osvojila ukupno sedam bodova u prvenstvu i jedini zapaženi rezultat je pobjeda Hilla na BRDC International Trophy turniru u Silverstoneu koja nije bila dijelom Svjetskog prvenstva Formule 1.

Tauranac je napustio Brabham tijekom sezone 1972. godine zbog promjena koje je Ecclestone napravio bez konzultacija s njim, a ta sezona na koncu je bila prilično loša, istaknuta postignuća uključuju pole position Carlosa Reutemanna na utrci u Buenos Airesu i pobjedu na Velikoj nagradi Interlagosa koja nije bila dijelom Svjetskog prvenstva Formule 1.

Kroz sezone 1974. i 1975. bilo je puno uspjeha, ali opet bez titule, a u potrazi za boljim motorima Ecclestone potpisao je sporazum s Alfa Romeom za korištenje njihovog motora s 12 cilindara. Međutim, motori su bili nepouzdani, a BT45 bolidi su također bili i preteški. Za sezonu 1978. Gordon Murray dizajnirao je BT46 s novom tehnologijom, a Ecclestone je angažirao Niki Laudu koji je pobijedio u dvije utrke sezone uključujući pobjedu u takozvanoj kontroverznoj ‘B specifikaciji’ bolida koja je vožena na Velikoj nagradi Švedske.

Suradnja s Alfa Romeom završila je 1979. godine kada je i Nelson Piquet došao u momčad. U sezoni ’80., Piquet ostvario je tri pobjede i zauzeo je drugo mjesto u poretku vozača. Već sljedeće godine s bolji razumijevanjem bolida s efektom tla razvijen je BT49C i s tri pobjede unatoč optužbama za varanje, Nelson Piquet postao je svjetskim prvakom Formule 1.

Za sezonu 1982., Brabham se odlučio koristiti turbo motore od BMW-a što se pokazalo katastrofalnim izborom, te godine Brabham je uspio završiti samo šest utrka sezone dok su ostalima morali odustati. U sezoni 1983., Piquet je preuzeo vodstvo u prvenstvu od Alaina Prosta na posljednjoj utrci sezone i tako postao prvim vozačem koji je osvojio Svjetsko prvenstvo Formule 1 s bolidom koji je imao turbo pogon.

POČETAK KRAJA

Godine 1984. i 1985., Piquet je ostvario posljednje tri pobjede za Brabham i to na Velikoj nagradi Kanade, Velikoj nagradi Detroita te na Velikoj nagradi Francuske, no ostali vozači koji su mu pravili društvo u momčadi nisu bili uvjerljivi u svojim bolidima. Sljedeća sezona bila je potpuni promašaj, tijekom testiranja na stazi Paul Ricard poginuo je vozač Elio de Angelis, a momčad je u toj sezoni u bolidu BT55 osvojila samo dva boda.

Ekipa iz BMW-a odlučila je stvoriti svoju momčad te je obavijestila Ecclestonea da će napustiti suradnju s njime. Nemogućnost pronalaženja odgovarajućeg dobavljača motora dovela je do propuštanja FIA-ina roka za prijavu za sezonu 1988. što je značilo da po prvi puta od 1961. godine momčad Brabhama nije bila na gridu Formule 1.

Tijekom Velike nagrade Australije koja je bila zadnja utrka sezone Ecclestone je potvrdio kako će se povući iz Formule 1. S obzirom na tu informaciju uskoro je potvrđeno da je momčad prodana švicarskom biznismenu Joachimu Lühtiju.

Brabham se vratio u Formulu 1 1989. godine, a Stefano Modena osvojio je posljednje postolje za momčad završivši na trećem mjestu na Velikoj nagradi Monaka. Lühti je uhićen zbog sumnje u utaju poreza, pa je kontrolu nad momčadi preuzeo Middlebirdge Racing u vlasništvu Kojia Nakauchija. Nakauchi nije bio u stanju plaćati financijske obveze koje je koristio za kupovinu Brabhama te je otišao u stečaj dok su direktori tvrtke koja im je posudila novac svi redom završili u zatvorima zbog financijskih malverzacija.

Iako je bilo glasina o povratku Brabhama u Formulu 1 to se do dana današnjeg nije dogodilo. Godine 2014. David Brabham, sin Jacka Brabhama, osnovao je Projekt Brabham sa željom da sudjeluje u utrkama izdržljivosti i Formule E. No David, koji je startao u 24 utrke Formule 1, ne isključuje mogućnost povratka Brabhama u Formulu 1, ali vjeruje da bi takav projekt izgledao potpuno drugačije u odnosu na ono što je bio kada se prvi puta pojavio 1962. godine. No, s obzirom na sadašnje stanje u Formuli 1 teško je da ćemo u bližoj budućnosti gledati momčad Brabhama u Formuli 1.

Naslovna fotografija: Wikipedia – edvvc

Objava Izumrli velikani F1- Istaknute momčadi iz prošlosti: Brabham pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Preuzeto s portala GP1 – https://www.gp1.hr/
Author: Stjepan Feketija