Na današnji dan: Prvi i jedini put braća s pobjedama u F1

U to vrijeme 15. travnja 2001. četvrta utrka sezone Formule 1 bila je Velika nagrada San Marina, službenog naziva Gran Premio Warsteiner di San Marino 2001. Utrka se održala na stazi Autodromo Enzo e Dino Ferrari, u Imoli, malom mjestu u Italiji. Utrka je trajala 62 kruga, a pobijedio je Ralf Schumacher za volanom Williams-BMW, drugi je bio David Coulthard u McLaren-Mercedesu, a treći Rubens Barrichello u Ferrariju. Pobjeda mladog Nijemca značila je da po prvi puta u povijesti imamo braću kao pobjednike u Formuli 1.  

Ususret četvrtoj utrci sezone momčad Ferrarija na čelu s Michaelom Schumacherom izgledala je kao da će ovo biti sezona u kojoj će oboriti sve rekorde, nakon što je dominantno osvojila prve dvije utrke sezone, dok su se njihovi rivali bavili problemima oko pouzdanosti i performansama svojih bolida. Nijemac je vodio u prvenstvu vozača s 26 bodova, dok je njegov momčadski kolega Rubens Barrichello bio treći s 10 bodova.

Kvalifikacije su se održale u subotu po tmurnom vremenu, a u tim uvjetima najbolje se snašao David Coulthard koji je osvojio pole position s vremenom 1:23.054, drugo mjesto zauzeo je momčadski mu kolega Mika Häkkinen sa zaostatkom +0.228. Drugi startni red zauzela su braća, Ralf i Michael Schumacher.

Ralfu Schumacheru bio je to tek treći put da je pobijedio svog brata u kvalifikacijama, uspjelo mu je to još samo u Italiji 1997. i u Njemačkoj 1998. Upitan od tadašnjih novinara osjeća li pritisak od strane trostrukog prvaka svijeta, Nijemac je, iako skroman, hladnokrvno odgovorio:

“Ne brinem se za Michaela. Uvijek su me smatrali manjim, ali zapravo sam veći i jači. Mislim da mi se neće previše približiti u utrci.”

Nebo se razvedrilo i sve je bilo spremno za start utrke, a pole position Davidu Coulthardu nije bio od prevelike pomoći. Odmah po gašenju crvenih svjetala Britanac je proklizao i Ralf Schumacher se probio na vodeću poziciju, a do drugog kruga stvorio je prednost od jedne sekunde. Potom je pokrenuta istraga za preuranjeni start Ralfa, Coultharda i Oliviera Panisa, no odlučeno je da se ipak neće poduzimati nikakve mjere protiv bilo kojeg od vozača.

Trulli, koji je počeo svoju utrku s petog mjesta imao je odličan start i prestigao je Häkkinena u prvom zavoju i tako utrka, tek što je počela, odmah je pokvarila sav trud McLarena u kvalifikacijama dan prije. Coulthard nikako nije mogao pratiti tempo Ralfa Schumachera i dok je jedan brat bio neprikosnoven na vrhu, drugi brat u bolidu Ferrarija počeo je gubiti pozicije nakon što su se pojavili problemi s njegovim mjenjačem, ali unatoč problemima Nijemac je držao pristojno osmo mjesto sve dok u konačnici nije morao odustati iz utrke u 24. krugu zbog kvara na bolidu.

Schumacher je nakon odustajanja okupljenim novinarima rekao kako se osjeća prilično nezadovoljnim zbog dešavanja tijekom vikenda.

”Nije to bio sjajan vikend. Cijelo vrijeme nešto nije valjalo, ali nisam znao o čemu se radi. Momčad mi je rekla da stanem, što sam i bio sretan napraviti. Imali smo puno oštećenja na kočnicama, pa je ovo sve jako razočaravajuće.”

U tim trenutcima utrka i nije bila nešto pretjerano zanimljiva, Ralf je nastavio povećavati svoju prednost u odnosu na Coultharda, imao je 12 sekundi prednosti u 34. krugu, sve dok Montoya, koji je imao problema s kvačilom, nije morao odustati. Ovo mu je bila četvrta uzastopna utrka u kojoj je morao odustati zbog raznih problema. Naravno, Montoya nije krio razočaranje načinom na koji je završio svoju utrku.

“Opet nisam mogao završiti utrku i opet sam ostao razočaran. Kada sam stao za drugi pit-stop, imao sam problem s kvačilom i više nisam mogao mijenjati brzine. Izašao sam iz boksa, ali sam bio zaglavljen u prvoj brzini i sve što sam mogao učiniti bilo je voziti natrag u garažu. Do sada nismo imali puno sreće, ali takve se stvari događaju,” priznao je Montoya.

Do kraja utrke nije bilo puno promjena, Ralf je držao bez ikakve uznemirenosti deset sekundi prednosti nad Coulthardom, koji se tek pred kraj utrke uspio malo približiti Nijemcu. Unatoč tome što se Škot približavao, pobjeda je nakon 70 pokušaja pripala Ralfu Schumacheru. Nije to bila samo njegova prva pobjeda u Formuli 1, već smo prvi put u povijesti dobili slučaj da su dvojica braće postali pobjednici u utrkama Formule 1 i prvi put da su braća osvojila neku Veliku nagradu od Emilija i Luigija Villoresija 1939. godine.

Kasnije te godine, na Velikoj nagradi Kanade, ispisali su Ralf i Michael još jednu stranicu povijesti, završivši na prvom i drugom mjestu u istoj utrci.

Završni poredak utrke bio je Ralf Schumacher (Williams BMW), drugi je bio David Coulthard (McLaren Mercedes), treći je bio Rubens Barrichello (Ferrari), četvrti Mika Häkkinen (McLaren Mercedes), peti Jarno Trulli (Jordan Honda), šesti Heinz-Harald Frentzen ( Jordan Honda), sedmi Nick Heidfeld (Sauber Petronas), osmi Olivier Panis (BAR Honda), deveti Jean Alesi (Prost Acer) i u prvih deset još je završio Enrique Bernoldi (Arrows Asiatech)

Također, pobjeda Rafla Schumachera značit će prvu pobjedu BMW-a otkako je ujedinio snage s Williamsom. Dodatno, Nijemčeva pobjeda je označila Williamsovu prvu pobjedu od pobjede Jacquesa Villeneuvea na Velikoj nagradi Luksemburga 1997. godine. Ova utrka se također ispostavila kao posljednja utrka Formule 1 za Gastóna Mazzacanea, ujedno i posljednja utrka za nekog argentinskog vozača do dana današnjeg.

Nakon utrke Ralf Schumacher je okupljenim novinarima izjavio: 

“Ovo je sjajno iskustvo i nadam se da je prvo od mnogih. Dugo sam čekao na to i radili smo puno s Williamsom, a danas se isplatilo. Bilo je savršeno i ovo može biti početak nečeg velikog.”

Ova utrka za Veliku nagradu San Marina označila je da su se bolidi zadnji put natjecali bez korištenja sustava za kontrolu proklizavanja, to pomagalo je uvedeno već na sljedećoj utrci za Veliku nagradu Španjolske, da bi bilo ponovno ukinuto na Velikoj nagradi Australije 2008. godine. Također, ova utrka predstavlja zadnju utrku u kojoj su se bolidi natjecali bez automatskih mjenjača i kontrole lansiranja, naravno kao i prethodno pomagalo, uvedeno je na sljedećoj utrci i ukinuto za utrku na Velikoj nagradi Australije 2004. godine.

Ova vrsta elektroničkih pomagala je uvedena kako niti jedna momčad ne bi ilegalno koristila takvu vrstu sustava da bi stekla prednost u odnosu na konkurenciju.

Unatoč odustajanju na Velikoj nagradi San Marina, Michael Schumacher osvojio je naslov prvaka s rekordnom razlikom od 58 bodova u odnosu na drugo plasiranog Davida Coultharda, nakon što je ostvario devet pobjeda i pet drugih mjesta. Momčad Ferrarija je osvojila naslov prvaka konstruktora sa 179 bodova u odnosu na 102 boda McLarena.

Naslovna fotografija: Peter Wright from United Kingdom – Ralf Schumacher, BMW Williams F1 Team FW23