Razmišljanja šofera s iskustvom
najiskusniji hrvatski autonovinar s vama dijeli svoja razmišljanja
TUŽIBABA
Biciklisti najopasniji sudinici u prometu
Napokon se i to dogodilo. Jedan biciklist nepravomoćno je osuđen na
Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu na pet mjeseci zatvora s dvogodišnjim
rokom kušnje, jer je prije godinu dana u Višeslavovoj ulici u Zagrebu
vozeći bicikl 20 km/h po nogostupu udario pješakinju koja je zadobila
višestruki prijelom kosti stopala. U obrazloženju presude sudac je, među
ostalim, podsjetio kako “biciklistička staza ne služi da se njome vozi kao
po kolniku već neometano, polagano”.
– Percepcija je da su automobili agresivni prema biciklistima, a zapravo je
obrnuto jer se biciklisti preslobodno ponašaju. Uz pješake, biciklisti su
najranjivija skupina u prometu, a svejedno direktno ugrožavaju sudionike u
prometu – zaključio je sudac.
Biciklisti u većini slučajeva niti imaju svjetlo niti imaju zvonce. Koliko
puta mi se dogodilo da idem pločnikom a pored mene zapne ili zastane
bicikl. Neku večer stojim na Jelačić placu i ne mogu vjerovati. Po
tramvajskoj pruzi prvo ide kamion Tiska, pa Hitna pomoć, pa onda taksi, a
na kraju Golf dvojka i da bude ljepše dva biciklista. Odkud im hrabrost
među tisućama ljudi i tramvaja se probijati. To je ludost i hrabrost
kamikaze.
Ni ova presuda neće opametiti bicikliste. Prije nekoliko dana skrećem iz
sporedne u glavu jednosmjernu udesno. I gledam automobile koji mi dolaze s
lijeve strane. I taman se želim uključiti kad preko zebre „piči“ ženska sa
bebom na stražnjem sjedalo. Pa to je ubojica, a zakon je jasan: Biciklist
mora gurati bicikl pored seba na zebri. Mogao sam je udariti i unesrećiti
nju i dijete. A nisam kriv. Eto to su bezobzirni biciklisti.
Ima još bezobzirnih. To su vozači Hitne pomoći. Subotom i nedjeljom ujutro
već od šest sati, kada nema ni „pasa ni mačke na cesti, a kamoli čovika“
oni raspale sirenu od početka do kraja Selske, kao da rotirke nisu
dovoljne. Dajte se ljudi malo smirite.(N. U.)