Jacques Villeneuve – enfant terrible Formule 1

18. rujna 2021. godine, na stazi Grobnik se održava utrka NASCAR Whelen Euro Series. U startno-ciljnoj ravnini je na jednoj od kaciga uočljiv kolaž boja prepoznatljiv svakom fanatiku Formule 1. Plavo-roza-žuto-zeleno-crvena kombinacija ukazuje da je utrku na Grobniku odlučio svojim prisustvom uveličati i bivši svjetski prvak. Naravno, radi se o osebujnom Kanađaninu Jacquesu Villeneuveu. Uvijek beskompromisan i tvrdoglav, Jacques je kroz cijelu svoju karijeru radio po svome, pa niti ne čudi da je bivši svjetski prvak Formule 1 u jednom trenutku vozio i europsku verziju NASCAR utrka. Ali vratimo se malo u prošlost…

Naslovna fotografija: TMWolf – FLickr.com (izvor: Wikipedia)

Saint-Jean-sur-Richelieu, grad u okolici Montreala, sa svojih 100.000 duša po ničemu se ne razlikuje od ostalih satelitskih naselja u okolici kanadskog velegrada, osim po jednoj distinktivnoj okolnosti. Baš u tom gradu rođena su dva najveća kanadska vozača motornih utrka. Da bi stvar bila zanimljivija, radi se o ocu i sinu. Na današnji dan, 9. travnja 1971., svijet je ugledao mali Jacques Joseph Charles Villeneuve. Rođen od majke Joann i oca Gillesa, Jacques, koji je ime dobio po svom stricu, Jacquesu-Josephu Villeneuveu, od malih nogu je ubačen u “ringišpil” moto-utrka. To i ne čudi kad se zna da mu je otac bio legendarni Gilles Villeneuve, ime koje i dan-danas izaziva poštovanje kod pratitelja Formule 1. Već sa sedam godina, Villeneuve mlađi svjedočio je kako Gilles pobjeđuje na Velikoj nagradi Kanade za sezonu 1978. u bolidu Ferrarija. Nažalost, idila nije dugo potrajala.

Odrastanje bez oca

Jacques je u više prilika izjavio da mu je najveći uzor, naravno, bio otac. Navedeno je najviše vidljivo u okolnosti da je dizajn svoje kacige preuzeo od oca. Villeneuve mlađi se i dalje sjeća kako je Gilles pastelama obojao običnu bijelu kacigu i time stvorio povijest. Formula 1 ranih osamdesetih je nezamisliva bez ikonske kombinacije boja, a tu uspomenu na Gillesa kroz svoju karijeru je prenosio i Jacques. Jacques je radi toga kroz karijeru odbijao unosne ponude kako bi promijenio boju kacige radi sponzorskih boja pa su se sponzori prilagođavali tvrdoglavom Jacquesu.

Vratimo se međutim još malo u prošlost. 1982., najtragičnija sezona u povijesti Formule 1, odrazila se i na samog Jacquesa. 8. svibnja 1982., na stazi Zolder u Belgiji, nakon stravične nesreće u kvalifikacijama, prestalo je kucati srce Gillesa Villeneueva i time je mali Jacques u formativnim godinama ostao bez svog uzora. Iako je tragedija utjecala na Jacquesa na način da ga je na dvije godine udaljila od pomisli na utrkivanje, gen Villeneuveovih je bio prejak i Jacques se počeo lagano kaliti u karting serijama, počevši od 1984. Ipak, postojao je i jedan uvjet. Naime, 1983. Jacques je počeo pohađati prestižnu privatnu školu u Švicarskoj. Prije nego što se počeo utrkivati, Jacques je, na zahtjev majke, morao popraviti ocjene iz matematike, što mu je naravno i uspjelo, jer je želja za utrkivanjem očito bila prejaka. Nakon godina kaljenja i impresioniranja kroz karting utrke, Gillesov nasljednik se 1987. odlučio u potpunosti posvetiti utrkivanju.

Mladi Jacques na putu prema zvijezdama

1987. je bila prekretnica u životu mladog Kanađanina. Jacques je, kao i svaki tinejdžer, iskazao svoj bunt na način da je nagovorio majku da ga ispiše iz škole kako bi se mogao početi utrkivati. Ipak, majka je postavila uvjet da će sin sam financirati svoju trkaću karijeru. Poduzetni Villeneuve je odlučio biti pomoćni radnik u garaži Richarda Spenarda, a Spenard mu je zauzvrat pružio podršku u razvijanju vozačkih vještina. Iz tog doba proizlazi i anegdota da je 17-godišnji Villeneuve svoju prvu trkaću licencu dobio ni manje ni više nego u Andori, a s obzirom na to da je bio premlad da dobije licencu u rodnoj državi.

Iako je Jacques impresionirao svojim predstavama u karting utrkama, početak karijere u Formuli 3 je bio najblaže rečeno trnovit. U jednom trenutku, razočaran svojim lošim nastupima, tvrdoglavi Kanađanin je odlučio upisati vozačku školu Magione te je ipak uspio napredovati, ali ne dovoljno da bi osvajao naslove. Jacques kao Jacques, 1992. je odlučio u potpunosti promijeniti okružje pa je svoju bujajuću trkaću karijeru nastavio ni manje ni više nego u Japanu. Tu putešesvije nisu stale, pa se 1994. „globetrotter“ Jacques prebacio na drugu stranu svijeta, točnije SAD.

Pozornost trkaćeg svijeta Villeneuve mlađi je skrenuo na sebe fenomenalnim nastupom na najvećoj utrci u Sjevernoj Americi, legendarnom Indianapolisu 500. Drugo mjesto u prvom nastupu na ikonskoj stazi „Brickyard“ donijelo mu je nagradu za novaka godine. U to doba Jacques je također počeo nositi kontaktne leće tijekom utrka, jer je na treningu za Indianapolis 500 shvatio da pri brzini od 380 kilometara na sat nositi naočale i nije baš najpametnija ideja. 1995. su već došle ponude od nekih Formula 1 momčadi, međutim Jacques je odlučio ostati još jednu sezonu u CART seriji i to se pokazalo kao ispravna odluka. 1995. Villeneuve uzima Indianapolis 500 i postaje prvak CART serije, a time privlači pažnju legendarnog Franka Williamsa. Na prijedlog Renaulta, Williams gura mladog Kanađanina u vatru, rame uz rame s iskusnim Damonom Hillom.

Formula 1 – preko zvijezda do trnja

Ovaj uvod je poslužio kao referenca da se shvati mindset Jacquesa Villeneuvea. Jacques Villeneuve će ostati upamćen kao jedan od najmlađih prvaka Formule 1 u povijesti. Jacques Villeneuve će također ostati upamćen kao čovjek koji je donio niz krivih odluka koje su mu okrenule karijeru naglavačke.

O njegove prve dvije godine u Formuli 1, koje je završio na drugom i prvom mjestu, kao i dvoboju s Michaelom Schumacherom u Jerezu 1997. ne treba trošiti previše riječi, to su već drugi učinili. U tom trenutku, Villeneuve je u 33 utrke imao 11 pobjeda i 13 pole positiona, naslov svjetskog prvaka i svjetlu budućnost pred njim. Nakon senzacionalne prve dvije sezone, vjerojatno i radi slabijeg Williamsovog bolida, Jacques je počeo iskazivati svoj legendarni temperament.

Villeneuve, koji je oduvijek bio poznat da se ne libi reći svoje mišljenje, u 1998. sezonu je ušao s prijetnjama da će napustiti Formulu 1 ako FIA ne odustane od uvođenja guma s utorima i užih bolida. Villeneuve je javno izrazio da su navedene promjene “sr**je” pa je za “nagradu” bio pozvan na saslušanje u Parizu kako bi objasnio svoje izjave. Začudo, FIA je odustala od tih namjera i Jacques se mogao posvetiti daljnjem utrkivanju. Iz današnje perspektive, za Kanađanina bi možda bilo i bolje da je napustio Formulu 1, ali u tom slučaju bi ostali zakinuti za neke od najkomičnijih situacija u povijesti omiljenog nam sporta.

Jacques je u to doba umjesto vožnjama počeo skretati pozornost na sebe osebujnim stilom, pogotovo bojom kose i širokim trkaćim odijelima. Villeneuve je svoj odabir odijela dva put većih od njegove veličine objasnio na način da se uvijek želio osjećati ugodno prilikom utrkivanja, kao i da bi u slučaju nesreće olakšao osoblju na stazi da ga izvuku iz bolida. Vizionar, nema što.

Nakon gorkog završetka avanture s Williamsom, Jacques je 1999., na nagovor svog menadžera, Craiga Pollocka, odlučio potpisati višegodišnji ugovor s British American Racingom (BAR). Tijekom pregovora, Villeneuve je odbio ponudu Adriana Neweyja, s kojim je surađivao u Williamsu, da mu se pridruži u McLarenu. Naime, Villeneuve je htio momčad koja bi se fokusirala samo na njega, kao što je Ferrari učinio s njegovim vječitim rivalom Schumacherom. Očekivanja su u novoj momčadi bila visoka, izvedbe su bile solidne, ali pouzdanost bolida je bila katastrofalna. Iz te sezone ostaje upamćena situacija s kvalifikacija za Veliku nagradu Belgije. Naime, Jacques se okladio s momčadskim kolegom, Ricardom Zontom, da će uspjeti proći kroz legendarni kompleks zavoja Eau Rouge s punim gasom. S obzirom da u to doba bolidi nisu bili još toliko razvijeni da bi se Eau Rouge prošao bez otpuštanja papučice gasa, ne čudi da su i Villeneuve i Zonta svoje kvalifikacije završili u zidu od guma, razbivši bolide. Također će se pamtiti i neslavna okolnost da je Jacques bio prisiljen odustati u prvih 11 utrka kao vozač BAR-a.

Sljedeće sezone su ipak bile nešto bolje za Villeneuvea, koji je tu i tamo uspio uhvatiti postolje, ali je kroz grid počeo stjecati reputaciju svojeglave i incidentima sklone osobe. Tako se pamti i priča iz rujna 2001., kad su prije Velike nagrade Italije vozači dogovorili da u prve dvije šikane neće biti pretjecanja, kako bi na svoj način odali žrtvama terorističkog napada na tornjeve u New Yorku. Ipak, uvjet za to je bio da svi vozaču na to pristanu. I svi vozači su na to pristali, osim, pogađate, našeg junaka Jacquesa. Naravno da Jacques nije pristao na dogovor ostalih vozača, tako da tog dogovora na kraju nije bilo ništa.

U 2003. sezonu, BAR je ušao s novom vozačkom postavom, a Jacquesu je društvo pravio budući svjetski prvak, Jenson Button. U to doba BAR je napustio i Jacquesov pajdaš, Craig Pollock, tako da Kanađanin više nije bio neprikosnoveni broj 1 u momčadi. Radi toga, Villeneuve je i prije početka sezona na svoj način dao svoje mišljenje o Buttonu, rekavši da se Jenson prvo mora dokazati na stazi, a usput je i dolio ulje na vartu, usporedivši Buttona s članom boy banda. U prvoj utrci sezone u Australiji, Jacques je, barem po Buttonovom riječima, namjerno stao u boksu u krugu kad je bio predviđeno Jensonovo stajanje. Villeneuve je svoje postupke opravdao “problemima s radijom”. Iako su se zaraćene strane uspjele pomiriti (barem javno), Villeneuveu je pred kraj sezone uručena “cipela”.

Nakon stanke od Formule 1, Villeneuve je zadnje tri utrke 2004. vozio za Renault, koji je nakon uručivanja otkaza Jarnu Trullija, trebao vozača koji bi im pomogao osigurati drugo mjesto u poretku konstruktora i to ironično protiv Jacquesove bivše momčadi, BAR-a. Villeneuve nije impresionirao, no uspio je postići da ga momčad Saubera uzme kao vozača na dvogodišnji ugovor. Nažalost, u Sauberu 2005., odnosno BMW-u 2006., Jacques nije uspio postići razinu vožnji radi kojih je nekada bio svjetski prvak i njegova karijera u Formuli 1 je završila neslavno, na način da je odbio testiranje protiv Roberta Kubice za mjesto u bolidu BMW-a. Villeneuve je svoju karijeru zaključio riječima: “Za**bi ovo, vrijeme je da nastavim s ostatkom života”.

Villeneuve je u Formuli 1 ostvario 11 pobjeda,23 plasmana na postolje i uzeo je jedan naslov svjetskog prvaka, 1997. godine. Ostaje osjećaj da je Jacques mogao ostvariti i veće uspjehe, ali nakon što se sagleda cijela situacija, Villeneuve će vječno ostati upisan u povijest sporta kao jedan od prvaka Formule 1.

Život nakon Formule 1

Jacquesova karijera nakon odlaska iz Formule 1 se može opisati kao rollercoaster. Villeneuve je tako sudjelovao u NASCAR utrkama (i s automobilima i kamionima), na 24 sata Le Mansa, ponovno se okušao u Indy 500, jednu sezonu je vozio rallycross, isprobao je Formulu E i tako dalje i tako dalje. Kanađanin je i dalje aktivan na trkaćoj sceni te ne pokazuje namjeru da tako skoro stane s utrkivanjem, a usput se bacio i u komentatorske vode, te je i dalje poznat po tome što nema dlake na jeziku. Što se tiče drugih interesa osim utrkivanja, Jacques je 2007. izbacio glazbeni album, u žanru acoustic rocka, a koji glazbeni kritičari nisu popratili s prevelikim entuzijazmom. Villeneuve je također bio nositelj olimpijske baklje na Zimskim olimpijskim igrama održanim 2010. u Vancouveru.

U privatnom životu Jacques je otac petero djece s tri različite žene i posljednjeg sina je nazvao Gilles, čime je na najljepši mogući način dao posvetu pokojnom ocu. S obzirom na hiperaktivnost, i u budućnosti možemo očekivati Jacquesovo sudjelovanje u raznim automobilističkim serijama, kao i pokoji posjet gridu, a što je već radio i u prošlosti. Ukoliko želite vidjeti beskompromisno, ali fer utrkivanje, na YouTubeu postoji mnoštvo videa koji će vas uvjeriti u genijalnost jednog jedinog Jacquesa Villeneuvea. Ako bude sreće, možda se Villeneuve ponovno vrati na Grobnik, pa se možete i uživo uvjeriti da se radi o iznimno kvalitetnom vozaču, legendi motosporta, a i iz tog razloga mu je posvećena ova priča.