Malo pomalo, i došlo je vrijeme da se oprostimo od 2025. i prošle ere bolida Formule 1. Ova analiza, usmjerena na uspjehe konstruktorskog prvaka McLarena te drugoplasiranog Mercedesa, posljednja je od četiri koje smo objavili na GP1. Prvi dio obuhvatio je skromne rezultate onih sa začelja poretka, a drugi se bavio sa snagama iz sredine poretka.

U subotu smo komentirali i sezonu Ferrarija te Red Bulla, a sad je došao red na one najbolje. S tim da komotno mogu napisati kako je nakon Mercedesa jedno mjesto prazno, s obzirom na to kako je McLaren osvojio prvenstvo s frapantna 364 boda.

Mercedes: Počela ERA NAKON LEWISA HAMILTONA

Nemoguće je nadomjestiti vozača koji je u jednoj ekipi osvojio šest titula prvaka i ostvario čak 84 pobjede, 78 pole positiona i 153 postolja (sve rekordi F1 za jednog vozača u jednoj ekipi). Toto Wolff i Mercedes dobro su to znali, pa su “okrenuli ploču” i odlučili se za pomalo i hrabar potez. Promovirali su 18-godišnjeg Kimija Antonellija u Formulu 1, a mladi je Talijan, unatoč sezoni punoj uspona i padova, pokazao kako je dorastao utrkivati se s “velikim momcima”.

Ipak, krupnu je ulogu odradio i George Russell. Vrijeme brzo prolazi i Russell, nekoć također mladi Mercedesov talent, morao je dokazati kako je spreman voditi Mercedes kao “glavna violina”. Russell je, naravno, svoju vrijednost u sportu odavno dokazao. Ali, motivaciju više nije mogao tražiti u drugom dijelu garaže. Svakom bi vozaču napunilo samopouzdanje kada bi bili konkurentniji, često i bolji u odnosu na vozača poput Hamiltona.

Ove se sezone Russell nosio sa sličnim pritiskom, ali u drugačijoj ulozi. Morao je pokazati zrelost, konzistentnost i stabilnost pored Antonellija, koji je bio sklonost kiksevima koliko i bljeskovima.

U svemu tome, Mercedes se snašao prilično solidno. Njihov je W16 bio možda i najbolji bolid kojeg su iznjedrili u “ground” eri bolida. Barem po pitanju oscilacija iz utrke u utrku i sa staze na stazu. Russell je dokazao i kako je bolid sposoban za najveće domete s dvije pobjede (od čega je ona u Kanadu bila hat-trick!) i dva pole positiona te devet postolja.

I Antonelli je imao svojih trenutaka za pamćenje. Možemo početi od laskavog rekorda za najviše osvojenih bodova u debitantskoj sezoni Formule 1. Kažem laskavog zato što Hamilton 2007. imao znatno uspješniju sezonu, ali u eri starog bodovnog sustava. Ipak, nitko ne može osporiti kako je Antonelli postao najmlađi vozač koji je vodio utrku (na VN Japana), kao i najmlađi ikada koji je postavio najbrži krug utrke s 18 godina i 224 dana.

U Miamiju je Antonelli postao vlasnik još jednog, a moramo reći, još jednog pomalo laskavog rekorda. Postao je najmlađi “polesitter” u bilo kojem dijelu službenog F1 vikenda. Bio je prvi u sprint kvalifikacijama. Naravno, to ne umanjuje njegov uspjeh, ere se mijenjaju i granice se pomiču.

Mercedesovu sezonu pomalo je poljuljala i sezona glasina. Maxa Verstappena dugo se i intenzivno povezivalo sa “srebrnim strijelama”, a Mercedesov šef Toto Wolff samo je dodao ulje na vatru mnogobrojnim pohvalama na račun Nizozemca. George Russell na kraju je dobio novi višegodišnji ugovor čime su, barem zasad, stale glasine i o tom ogromnom transferu.

McLaren: Najuspješnija sezona u 21. stoljeću

Svašta se može reći i napisati o McLarenovoj sezoni, ali apsolutno je neosporiva činjenica kako je u Wokingu napravljen odličan posao. McLaren je imao jednu od najdominantnijih sezona u 21. stoljeću, Lando Norris i Oscar Piastri između sebe su osvojili 14 utrka, 34 postolja i 13 pole positiona, a obojica su završili sezonu s preko 400 osvojenih bodova, čime su postali prvi par momčadskih kolega kojima je to pošlo za rukom u Formuli 1.

Andrea Stella i Zak Brown uspjeli su u tome da su vozačima omogućili, više ili manje, jednaki tretman i poštene, podjednake uvjete u borbi za naslov. Isto tako, pošteno je reći kako, u veliku ruku, svima u McLarenu ide na dušu jer su dopustili Maxu Verstappenu borbu za prvenstvo vozača.

Red Bullov je vozač odradio lavovski posao, ali, mnogi su opravdano dojma kako je zbog slabosti McLarenovih vozača došao u poziciji u kojoj je skoro “oteo” titulu.To je, između ostalog, nekoliko puta komentirao i sam Verstappen.

Norris je “sporo” ušao u sezonu, iako ju je otvorio pobjedom u Australiji. Piastri je, s druge strane, bio u njegovom retrovizoru, sve do kiksa koji ga je spustio do devetog mjesta. U retrospekciji, taj ga je kiks koštao i titule, iako stvari u Formuli 1 nisu tako linearno posložene.

Jasno je kako je Piastri titulu izgubio neobjašnjivim padom forme u zadnjoj trećini sezone, nakon pobjede u Zandvoortu kojom je povećao prednost u odnosu na Verstappena na čak 104 boda i 34 boda u odnosu na Norrisa. Što je uslijedilo nakon, pad forme, manjak samopouzdanja, staze koje mu baš i nisu odgovarale, ili su Norris i Verstappen jednostavno imali brzinu više? Sve su to pitanja na koje Australac mora pronaći odgovore. A prilično sam uvjeren kako će to i učiniti, s obzirom na njegov rapidni razvoj u Formuli 1.

Norris je tijekom sezone često pucao i pokazivao slabosti. U početku je bio vidno “za pola koplja” lošiji od Piastrija, koji ga je pobijeđivao u kvalifikacijama, a u utrkama je bio hladnokrvniji i bolji u trenucima kada je to bilo od presudnog značaja.

To se okrenulo u drugoj polovici sezone, a Norris je pobjedama u Teksasu i Meksiku napravio ogroman korak prema tituli. Tiho je prestigao momčadskog kolegu u krizi, a u Katru i Abu Dhabiju napravio je ono što je morao, bio dovoljno dobar da ne dozvoli Verstappenu senzaciju.

To mu je bilo dovoljno za prvu titulu prvaka, čime je postao prvi McLarenov šampion od Hamiltona 2008. godine. Oba McLarenova vozača vjerojatno će evoluirati u narednim sezonama, a iskustva iz 2025. bit će ključni u njihovom oblikovanju.

Objava Analiza sezone 2025.: Dominantni McLaren i Mercedes pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Preuzeto s portala GP1 – https://www.gp1.hr/
Author: Luka Tunjić