Ferrari je u sezonu krenuo furiozno. Predsezonska testiranja su ih gurnula u ulogu glavnog favorita, a otvaranje sezone gotovo pa nije moglo biti bolje. A onda su se počele javljati stare boljke i pouzdanost bolida je bila čista suprotnost u odnosu na sezonu prije. Na kraju su morali malo strepiti i jako se boriti, ali ne za poziciju kojoj su se nadali nakon treće utrke sezone.

Scuderia Ferrari

Pobjede: 4 (Leclerc – 3, Sainz – 1)
Pole position: 12 (Leclerc – 9, Sainz – 3)
Postolja: 20 (Leclerc – 11, Sainz – 9)
Bodovi: 554 (Leclerc – 308, Sainz – 246)
Mjesto u poretku konstruktora: 2.

Ferrarijevi piloti na VN Japana (foto: Scuderia Ferrari Press Office)

Nova era Formule 1 nije mogla bolje početi za tifose. Nakon više od desetljeća čekanja, Ferrari je izgledao kao da bi mogao otići do kraja. Predsezonska testiranja su izbacila Ferrari i Red Bull kao glavne favorite, mala prednost za talijansku momčad, ali ni jedni ni drugi tu ulogu nisu htjeli preuzeti. Nakon prve tri utrke sezone, veća je šansa bila da će Ferrari uzeti naslov(e) nego da će Williams biti posljednja momčad prvenstva. Dvije pobjede, od toga jedna dvostruka, dva pole positiona, pet podija, tri najbrža kruga te dva odustajanja Verstappena i jedno Pereza. Da su sami pisali scenarij otvaranja prvenstva ne bi ga bolje napisali.

Tada su počeli svi problemi kojih je jednostavno bilo previše i na ljetnu stanku se otišlo sa spoznajom da je nemoguće uhvatiti Maxa i Red Bull. Leclerc je triput odustao i to svaki put dok je vodio i išao k pobjedi, dvaput zbog mehaničkih problema u Barceloni i Bakuu te svojom greškom u Francuskoj. Sainz je odustao jednom više, svojom greškom u Melbourneu, sudar u Imoli te isto dva mehanička kvara u Bakuu i Austriji. Austrija je bila najbolja Ferrarijeva utrka sezone. Bili su najbrži, strategija je bila sjajna, timing ulaska u boks nikad bolji i izgledali su kao nezadrživa sila. Sve do 10-ak krugova prije kraja kada je Sainzu eksplodirao motor. Da stvar bude gora, Leclercu se javio problem s papučicom gasa, ali je uspio doći do (utješne) pobjede.

Nakon dvije uzastopne pobjede, postojala je nada za borbu za naslov(e), ali nakon Francuske i Mađarske glavni zadatak je bio zadržati drugo mjesto ispred sve boljeg Mercedesa. U nastavku sezone Leclerc je uglavnom završavao na podiju, dok je Sainz prikupio samo tri podija i dva odustajanja, krivci su bili teška kiša u Japanu i Russell u SAD-u. Bolid je definitivno podbacio po pitanju pouzdanosti nakon savršene prošle sezone, ali odustajanja nisu bila jedini (i glavni) problem talijanske momčadi. Brojne čudne i nejasne odluke Ferrarijevih stratega i vodstva dodatno su smanjivale šanse da se prekine dugogodišnja suša po pitanju trofeja.

Charles Leclerc na VN Austrije (foto: Scuderia Ferrari Press Office)

Nedostajalo je odlučnosti kod donošenja odluka, a kad su pokazali odlučnost to je bilo u sasvim krivom trenutku i svima je to bilo jasno. U Monte Carlu ih je Sainz više puta tražio da prijeđe izravno na suhe gume, a oni su djelovali da nevoljko pristaju na tu odluku. Zatim, neodlučnost na Silverstoneu treba li Sainz propustiti bržeg Leclerca i u završnici utrke nepozivanje Leclerca u boks pa vožnja iza Russella u Mađarskoj bez imalo jačeg pritiska jer su mislili da ga imaju u long runu. Na taj način su omogućili Maxu da ostane dovoljno blizu da ostvari povijesni podvig, a odluka o prelasku na hard je samo olakšala taj scenarij.

Vrhunac loših odluka u krivim trenucima je bila odluka da pokušaju ostvariti najbrži krug u Belgiji s Leclercom, a Alonso je bio točno iza njega koliko je trebalo da taj pokušaj ne uspije. Uspio je Monegažanin vratiti poziciju na stazi, ali je zaradio kaznu i završio iza Španjolca. U Brazilu su se također iskazali sličnom odlukom poslavši Leclerca na inter gumama u posljednju rundu kvalifikacija dok su svi ostali bili na gumama za suho.

Leclerc je, izuzev par utrka, djelovao jako dobro kroz čitavu sezonu. Imao je peh što je svaki put odustao dok je vodio, ali je ostvario najviše pole positiona i u kvalifikacijama izgledao smireno. Na kraju je morao strepiti hoće li ostvariti drugo mjesto u poretku što je bio cilj na polovici sezone. Sainz je s druge strane pružao toplo-hladne vožnje, ostvario je prvi pole position i prvu pobjedu u karijeri i to mu je dalo na samopouzdanju, ali zbog prevelikog broja odustajanja bio je vozač s najmanje odvoženih krugova ove sezone i to je bilo dovoljno tek za peto mjesto.

Leclerc i Sainz s trofejima na VN Bahreina (foto: Scuderia Ferrari Press Office)

S obzirom na jako uspješne rezultate u kvalifikacijama i brzinu koju su prikazivali, ostvariti samo četiri pobjede je razočaravajuće. U nekim utrkama pouzdanost bolida je odigrala svoju ulogu i u Maranellu moraju napraviti sve što mogu da bolid funkcionira kao prošle godine. Također, bit će od ogromnog značaja donijeti veći broj uspješnih nadogradnji na start prve utrke iduće godine jer je Red Bull izgledao jako moćno i nepobjedivo u drugoj polovici sezone. Određeni pomaci u vodstvu momčadi su se već odigrali i uz trenutnu vozačku postavu, koja je jedna od najboljih na gridu, Ferrari može prekinuti sušu dulju od jednog desetljeća, ali moraju postati ozbiljna momčad. Odluke moraju biti jasne i bez previše naklapanja i čekanja, strategije moraju imati glavu i rep te kada je potrebno preuzeti ulogu favorita i odgovornost koja dolazi jer naslovi se neće osvojiti sami od sebe.

Objava Ferrari: Od napada na titulu do borbe za drugo mjesto pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Preuzeto s portala GP1 – https://www.gp1.hr/
Author: Alojzije Brcic