Vozim auto, knjige vodim!
Dijana Špoljar, knjigovotkinja TV Automagazina
Dan za novu obuću. Na autu naravno. Ja sam od onih ziheraša koji čim malo zahladi, uhvati me paranoja da će mi se cesta do kuće zalediti i trčim mijenajti gume. Nije baš da živim na Sljemenu, ali nisam niti daleko. Jednog dana možda dovučem i ove dječake na svoja brda da to malo posnime. Po mogućnosti usred zime da ih zatrpa i ostanete svi bez emisije (tu sada zamislite smajlić s aureolom oko glave i na konju smo).
Auto je naravno došao samo s ljetnim gumama i sada treba nabaviti zimske. Ajme koja je to nauka kada počneš slušati sto i jedan savjet. Te nemoj ove, te daj ove, te kaj briješ pa nije još vrijeme, daj si uzmi XL, ne treba ti W oznaka, da bi me na kraju slavodobitno pitali, a koja dimenzija ti treba. Bila sam spremna s papirićem i da trebaju mi 215/55 R17. Da tek vidite onda razrogačenih očiju. Kaj na to malo čudo tolike gume? A kaj imaš i alu felge? Na kraju sam sve to odslušala sa smješkom, kupila si Toyo zimske gume i riješila svoj problem. Kada ih je dobri striček vulkanizer zamijenio, srce mi je bilo na mjestu. Jest da mi je auto prvih pola kilometra bio kao teži na volanu, ali to je bilo to. Za sada se fino ponaša, a gume još uvijek imaju crte i vrište „nove smo“.
Što ćete, nas žene vesele stvari na autima koje su muškima potpuno nevažne. Recimo prethodni auto sam kupovala tako da stanu kolica u njega. Inače mi je mjera koliko mogu registratora natrpati u gepek i po sicevima. U ovaj stanu i gume (dokaz u prilogu). Koliko ima pretinaca po autu da jedna prosječna žena može sve potrpati u auto je isto važna stavka. Ogledalo na sjenilu se podrazumijeva. Dobro ja sam malo pomaknuta pa se volim i potjerati i da samu sebe zalijepim za sic, a ovaj auto srećom to može. I još mogu mijenjati i brzinu u višu na usponu. Meni dosta, ja sam sretna žena
