VN Australije: Dobitnici i gubitnici

U nekim ne tako davnim vremenima, VN Australije bila je sinonim za početak sezone i svo ono uzbuđenje koje prva utrka sa sobom donosi. Neizostavno buđenje u ranu zoru, premijera pokojeg novaka na gridu – što u kontekstu momčadi, što u kontekstu vozača, i sve one čari koje donosi početak sezone bili su dio folklora vezanih za utrku u Albert Parku. Torbe petrodolara učinile su svoje pa tako utrku u Melbourneu sada gledamo u nešto kasnijem terminu i od ove sezone u nešto drugačijem izdanju zbog određenih sitnih, ali bitnih preinaka na stazi. Ipak glavna i najvažnija je vijest to što se VN Australije nakon izbivanja uzrokovanih nesretnom pandemijom, napokon vratila u kalendar. Kao što je i rečeno, na starom mjestu uz neke dobrodošle izmjene na stazi, uz neizostavnu i Formulom 1 zaluđenu publiku koje se usput rečeno, tijekom vikenda skupilo preko 400 tisuća čime je ovosezonska utrka postala najposjećeniji sportski događaj u povijesti Australije. Sama utrka, rekli bismo sadržajna i zanimljiva mada istini za volju, ne i neponovljiva i odveć spektakularna. Kako to obično i biva vidjeli smo nekoliko (velikih) gubitnika, ali i dobitnika čiji pregled donosimo u našoj standardnoj rubrici.

Dobitnici

Charles Leclerc – dvije pobjede, jedno drugo mjesto, dva pole positiona, tri najbrža kruga utrke, vodstvo u ukupnom poretku uz prednost od 44 boda u odnosu na drugoplasiranog koji usput rečeno nisu niti Verstappen, niti Hamilton. Možemo reći, gotovo savršen učinak nove ili točnije rečeno, najnovije zvijezde na sceni Formule 1. Na nedjeljnoj utrci u Albert Parku Monegašanin je bio klasa za sebe pa mu stoga niti prekidi utrka, virtualni ili pak oni pravi sigurnosni automobili, u konačnici niti konkurenti nisu mogli, što bi se ono reklo, odbiti ni pera. Pred kraj utrke, scenama usamljenog Ferrarija koji na vrhu vozi neku svoju solo utrku prisjetili smo se na tren nekih svima nam dobro poznatih slavnih vremena vladavine Michaela Schumacera, Jeana Todta i ekipe. Sve u svemu, fantastičan razvoj događaja uoči odlaska na domaću utrku u Imoli.

Sergio Perez – u analizi Perezove utrke, krenut ćemo od kraja i reći kako je drugo mjesto zapravo najbolji mogući rezultat koji je Meksikanac mogao ostvariti i stoga u njegovoj strani boksa mogu biti apsolutno zadovoljni postignutim. Sama utrka, rekli bismo prilično čudna. Iako bez nekakvih posebnih incidenata ili problema dojam je kako su se određene stvari, od samoga starta, preko tajminga za ulazak u boks pa do manje više stalnih borbi na stazi, uvijek odvijale tako da su Perezu onemogućavale izravan kontakt s vodećim dvojcem. I u tim uvjetima, postolje je bilo izgledno, a zbog još jedne Maxove katastrofe, Sergio je dogurao do druge pozicije, koliko toliko spasio dan i barem bodovno gledajući, postao prvi Red Bullov vozač.

George Russell – da se kojim slučajem Britanac našao u Mercedesovoj momčadi prije sezonu, dvije, tri, možda bismo govorili kako je tek u trećoj utrci došao do postolja, no u trenutnom odnosu snaga priča je ipak malo drugačija. Iako statistički gledano, jedno pobjedničko postolje iz one neodvožene utrke za VN Belgije Russell već ima, ovo svakako ima posebnu draž i težinu jer je možemo reći, prvo osvojeno u pravoj utrci i prvo osvojeno za novu momčad. Kada tome dodamo kako je iza leđa u manje više otvorenoj borbi, ostavio svog mentora i prvu violinu momčadi, to postignuće dodatno dobiva na težini. Plus i za Mercedes jer vjerojatno zbog rane faze sezone, nismo slušali odredbe tipa Lewis is faster than you... Ipak, kako bi slika Russellovog rezultata bila potpuna, treba reći kako je možda u nešto manjoj mjeri nego u Bahreinu, Lewis opet imao određenu nesreću prilikom tajminga za odlazak u boks, kasnije i određene probleme s pregrijavanjem motora, a nesumnjivo je kako su ovom rezultatu doprinijeli i problemi koje su imali Vesrtappen, Sainz pa čak i Alonso. Ipak, sve pohvale za još jedno minimiziranje štete i skupljanje vrijednih bodova koje bi moglo biti ključno uspiju li u Mercedesu svoj bolid u nastavku sezone učiniti konkurentn(ij)im.

McLaren – iznenađujuće dobar i rezultatski vrlo uspješan nastup za McLaren. Oba vozača utrku su odradila kao prvo i možda najvažnije bez mehaničkih, taktičkih ili nekih trećih problema, što je u ovom trenutku najbitnije, a kada tome dodamo kako je i sama brzina McLarenovog bolida na stazi bila više nego solidna, za posao odrađen down under, svakako ide palac gore. Ono što možda malo splašnjava entuzijazam, je spoznaja kako u McLarenu prema vlastitom priznaju, dobre performanse nisu rezultat nekakvog velikog prosvjetljenja i otključavanja performansi bolida već u najvećoj mjeri, konfiguracija staze pa je stoga već iduća utrka u Imoli, potpuna nepoznanica u smislu očekivanja i performansi.

Alexander Albon – U trenutnim okolnostima kada je za Williams unatoč određenom napretku, donji dom poretka puno bliži u odnosu na sredinu, osvajanje bilo kakvog boda ili bodova vrijedno je svake pohvale. Ipak, ovaj osvojen u Australiji poseban je prije svega zbog strategije u kojoj se prvi odlazak u boks dogodio u 57. krugu, inače pretposljednjem i pri čemu se Alex Albon doslovno s dvije ili tri desetinke prednosti vratio na boda vrijedno deseto mjesto. Za početak pohvale za Albona koji je odradio ključan posao posebice u nekoliko zadnjih krugova kada je na prastarim gumama odradio odlične krugove i stekao vjerojatno ključne sekunde i desetinke u odnosu na pratnju. Pohvala i za momčad koja se odlučila na ovaj pomalo riskantan ali u konačnici svrsishodan i logičan pristup jer izgubiti se nije moglo previše, a u konačnici dobilo se puno.

Gubitnici

Max Verstappen – pobjedom u Bahreinu, za momčad Red Bulla u velikoj je mjeri izbrisana gorčina nakon katastrofe u Saudijskoj Arabiji. Ipak, sreća i veselje nisu potrajali predugo jer se isti problem aktualnom svjetskom prvaku dogodio i u Australiji. Iako prema viđenoj brzini, osim jednog stidljivog pokušaja, Red Bull i Verstappen nisu imali ni brzine ni snage za napad na Leclerca, svojevrsna kontrola štete drugim mjestom, u ovoj fazi sezone sasvim je prihvatljivo postignuće. Nažalost umjesto drugog mjesta, Verstappen je upisao drugo odustajanje. I dok se do jučer Verstappenov najveći rival Hamilton muči i pati, ali malo po malo čvrka po koji bod, ispada kako Max ili pobjeđuje ili odustaje što je formula koja se nikada nije pokazala pretjerano korisnom. U tom ritmu teško će također ostati žive i ambicije za obranu naslova jer nakon samo tri utrke, Nizozemac se zaledio na -46 u odnosu na vodećeg što je, iako 20 utrka do kraja, već sada vrlo ozbiljan zaostatak.

Carlos Sainz – nedjeljni nastup za Ferrarijevog Španjolca završio je i prije no što je zapravo počeo jer nakon nasreću manje više bezazlenog izlijetanja, njegov je bolid već u prvom krugu ostao ukopan u šljunčanoj barijeri. Ipak, uzroke Sainzovih problema u stvari valja tražiti u subotnjim kvalifikacijama, točnije njihovom trećem dijelu kada mu je najprije zbog crvene zastave izbrisan po svemu sudeći vrlo konkurentan krug, potom i situacija kada uoči drugog izlaska nije uspio na pravi način pripremiti bolid. Start s devetog mjesta i inače nije neka sreća, a posebice ne na ovako uskoj, uličnoj stazi. Kocka sa startom na tvrdim gumama koje se vrlo teško zagrijavaju nije se isplatila jer Carlos je u startu propadao u poretku, a u želji da koliko toliko ispravi stvar, malo je pretjerao i neslavno završio svoj vikend koji po svoj logici, nije trebao biti ni blizu takav.

Fernando Alonso – slično kao i njegov sunarodnjak, i Fernando Alonso u nedjelju je trpio posljedice problema nastalih još u subotu. Naime, zbog izlijetanja u završnoj rundi kvalifikacija za Španjolskog veterana u samoj se utrci dosta toga poremetilo prije svega u vidu neplaniranog starta na tvrdim gumama, potom i za njega lošim tajmingom izlaska sigurnosnog automobila. U želji za manjim troškom vremena, Španjolac je prešao na medium gume već u 39 krugu što se pokazalo lošom odlukom jer ih je možda i zbog vlakića u kojem se nalazio, ali i pokušaja da se iz njega iščupa, brzo uništio. Odlazak u boks nekoliko krugova prije kraja zakucao ga je na dno zbog čega je Alonso po završetku utrke bio silno frustriran smatrajući kako su zbog tempa koji je prema njegovom mišljenju bio čak i bolji od Mercedesovog, imali realne izglede za plasman na pobjedničko postolje.

Sebastian Vettel – prva ovosezonska utrka, točnije rečeno čitav trkaći vikend, za Nijemca je protekao u najmanju ruku grozno. Obilježen nizom sitnih kvarova i tehničkih problema koje su u momčadi krpali još od petka, završen je izlijetanjem u utrci i još jednim slabim nastupom i za Vettela, ali i za čitavu momčad jer ništa bolje nije prošao niti Lance Stroll. Iako su četverostrukog prvaka mnogi već odavno svrstali u ladicu zaboravljenih asova, teško je vjerovati kako Seb odjednom više ne može i ne zna. Mnogi će reći kako je bacanje krivnje na loš i nekonkurentan bolid tek loš izgovor, no i sam Vettel, ali i vodeći ljudi Aston Martinove momčadi, naglašavaju kako je njihov bolid u ovom trenutku jednostavno nepredvidiv, nedovoljno brz, teško upravljiv, jednom riječju nekonkurentan, što se uostalom zorno vidi i na stazi i na bodovnom saldu ne kojem još uvijek stoji nula.

Haas – nakon dosta obećavajućeg ulaska u sezonu u vidu osvojenih bodova na uvodne dvije utrke i još uvijek upamćenom Magnussenovom nastupu u Saudijskoj Arabiji, očekivao se nastavak Haasove renesanse. Ipak, u Australiji Haas je izgledao prilično bezopasno i nekako nevidljivo, kako u utrci tako i u kvalifikacijama. Danac koji je bez obzira na svoj nedavni povratak na grid, ipak lokomotiva momčadi bio je također izvan forme, daleko od nekakvog ozbiljnijeg učinka, a tomu svjedoči i to što je i na kvalifikacijama i u utrci bio lošiji od svog momčadskog kolege. S druge strane Mick i dalje prolazi svoju nimalo laku školu, jer unatoč dosta intenzivnoj borbi za deseto mjesto u kojoj je i on dosta aktivno sudjelovao, ipak nije uspio doći do prvih ovosezonskih bodova.