Ne postoji taj navijač Formule 1 koji ne gaji simpatije prema nekoj manjoj ekipi. Bilo da navijate za Ferrari, McLaren, Mercedes, Red Bull i slične osvajače naslova, kad vidite kako se neka mala ekipa dugi niz godina drži u sportu i s vremena na vrijeme ostvari neki top plasman, bude vam drago zbog njih. Kroz povijest smo upravo takve emocije, vjerujem skoro svi ljubitelji F1, gajili prema “malenom” Sauberu. Čak i u periodu kad su bili dio BMW-a, oko cijele ekipe je zračila neka posebna energija.
Danas je Sauber pod kapom Alfa Romea. Nakon iduće sezone pa sve do kraja 2025., ekipa će opet biti pod Sauberovim imenom, nakon čega postaje tvornička ekipa Audija – angažman koji je, barem se tako čini, sličan onome kakav je nekoć bio s BMW-om. Hoće li i nakon toga Sauber/Audi ostati ovako “dražesna” i simpatična ekipa, te hoće li se kao Audi dignuti u visine, postati prvak i pobjednik i tako na trenutak izaći iz domene u kojoj su bili kao Sauber, doznat ćemo tek za tri ili više godina. A dotad, malo ćemo se prisjetiti samih početaka Saubera i njegovom putovanju kroz bespući motorsporta.
Garaža Petera Saubera
Peter Sauber je karijeru počeo kao prodavač automobila u Hinwilu u Švicarskoj. Njegova obitelj je imala tvrtku koja je radila na održavanju semafora i ostalog osvjetljenja na cestama (Peter je i po struci bio električar). Peteru ipak nije bilo zanimljivo baviti se tim poslom, te se okreće svojoj strasti – automobilima. U obiteljskoj garaži je izgradio svoj prvi trkaći automobil – C1 (slovo C u nazivu Sauberovih automobila je prvo slovo imena njegove supruge Christiane). S tim prvim automobilom je sudjelovao u Švicarskom prvenstvu na brdskim cestama – on sam je bio za upravljačem, da bi od 1971. za njega vozio Hans Kunis. Prvi veći uspjeh je bilo osvajanje istog prvenstva 1974. s Friedrichom Hürzelerom za upravljačem.
U prvom automobilu C1 se nalazio 1-litreni Ford-Cosworthov motor. Kasnije je razvio blisku suradnju s BMW-om pri čemu je u svoje automobile ugrađivao 2-litrene BMW-ove motore. Iz tog razdoblja vrijedi spomenuti kako je Sauber sudjelovao i u utrci 24 sata Le Mansa 1977. i 1978., no u obje je odustao zbog kvara dok je bio u vodstvu u svojoj klasi, zatim da je za Lolu proizvodio F2 bolid, te da je za BMW 1980. i 1981. razvijao model M1 s kojim je BMW pobijedio u utrci 1000 kilometara Nürburgringa.
Suradnja s Mercedesom i pokretanje F1 ekipe
Godine 1985. Sauber je počeo suradnju s Mercedesom. Postali su Mercedesova tvornička ekipa u utrkama izdržljivosti. Tijekom tog vremena za Sauber Mercedes su vozili Michael Schumacher, Karl Wendlinger, Heinz-Harald Frentzen, Jochen Mass, Jean-Louis Schlesser i Mauro Baldi. U ovoj cijeloj priči su vrlo bitni bili upravo Karl Wendlinger, Michael Schumacher i Heinz-Harald Frentzen, koji su trebali činiti okosnicu Mercedesovog povratka u Formulu 1 još od vremena Juana Manuela Fangia.
Sve je bilo dogovoreno za Mercedesov povratak u Formulu 1 u sezoni 1992. Vozači su trebali biti Schumacher i Wedlinger, ekipu bi vodili Peter Sauber i Jochen Neerpasch iz Sauberove tvornice u Hinwilu, a tehnički direktor bi bio Harvey Postlethwaite. No, sve je propalo nakon sastanka Mercedesovog upravnog odbora u listopadu 1991.
Na tom sastanku je predsjednik Daimler-Benz grupe, Edzard Reuter, odbio prijedlog za natjecanjem u F1, iako je Mercedesova velika želja bila vratiti se nakon dugo godina. Razlog odbijanja se nalazio daleko izvan F1 – Mercedes je bio dio vlasničke strukture AEG-a, koji je bio u velikim financijskim problemima te su morali otpustiti 27000 radnika. Istovremeno ulagati milijune u F1 i otpustiti ogroman broj radnika zbog financijskih problema bi bilo teško objasniti sindikatima – kako su objašnjavali razloge otkazivanja cijelog F1 programa. Doduše, odlazak su mogli samo odgoditi umjesto otkazati, jer su već 1992. dugove AEG-a riješili time što su ga prodali Electroluxu.
Nakon Mercedesovog povlačenja iz F1 projekta, sve je spalo na Petera Saubera te šefa aerodinamike Mikea Gascoynea. Mercedes je ipak nastavio s pomaganjem ekipi tako što su preko Ilmora financirali proizvodnju V10 motora za Sauberovu ekipu. Jedna tehnička zanimljivost: Mercedes je prema početnom planu trebao koristiti dvanaest-cilindrični bokser motor vlastite proizvodnje, no nakon što se pokazao nepraktičan i nejak odlučili su se, uz veliko lobiranje Postlethwaitea, da za njih motor napravi Ilmor.
Tako je umjesto 1992. i Mercedesa, ekipa ušla u F1 kao Sauber 1993. s bolidom C12 i V10 motorom od Ilmora. Prvi vozači su bili J.J. Lehto i Karl Wedlinger. I kod odabira vozača se moralo odustati od početnog plana. Sauberova želja je bila da za njih nastupi Schumacher uz Wedlingera, kako su trebali pod Mercedesom za 1992., no jer je Schumacher bio pod čvrstim ugovorom sa Benettonom od toga su morali odustati te su za vozača uzeli Lehta. Odmah na debiju u Kyalamiju 1993. su oduševili performansama bolida i kao nagrada je stiglo peto mjesto i dva boda (po tadašnjem sustavu bodovanja bodove je dobivala vodeća šestorka: 10-6-4-3-2-1). Prvu sezonu su završili kao solidni sedmi (od 13 ekipa) s osvojenih 12 bodova, a najbolji plasman su im bila dva četvrta mjesta u Imoli i Monzi (Lotus je imao isto bodova, ali je bio ispred zbog jednog četvrtog mjesta više).
Nakon što su 1993. Ilmorovi motori bili brendirani kao “Sauber”, 1994. su bili pod Mercedesovim znakom, i to je službeno bila jedina Sauberova sezona u F1 s Mercedesovim motorom. Te godine su osvojili isto bodova kao debitantske godine, no godinu su završili na osmom mjestu. Sljedeće sezone glavni sponzor ekipe postaje Red Bull, a dobavljač motora je Ford. Već prve sezone s Fordovim motorom stiže i prvo postolje za Sauber – treće mjesto u Monzi na VN Italije, a za upravljačem je bio Frentzen. Drugo postolje je stiglo 1996. u ludoj utrci u Monaku kad je Johnny Herbert bio treći.
Suradnja s Ferrarijem
Od sezone 1997. počinje Sauberova suradnja s Ferrarijem. Ustvari, zajedno s Petronasom su osnovali tvrtku Sauber Petronas Engineering koja je, prema Ferrarijevoj licenci, proizvodila motore i mjenjače. Osim toga, od Ferrarija su uzimali dijelova koliko god im je pravilnik dopuštao, čak je i dio djelatnika iz Ferrarija otišao u Sauber – nešto slično što imamo danas s Haasom i Ferrarijem. U planu je bilo i da od 1999. počnu sami dizajnirati i proizvoditi motore, no od toga se odustalo.
Mnogi su tada nalazili dosta sličnosti u dizajnu Sauberovih i Ferrarijevih bolida, no nikad nisu upućene otvorene optužbe. Sauber je za vrijeme suradnje s Ferrarijem ostvarivao respektabilne rezultate. Za njih su tada vozili Jean Alesi, Johnny Herbert, Mika Salo, Pedro Diniz, Nick Heidfeld, Kimi Raikkonen, Felipe Massa, Heinz-Harald Frentzen, Giancarlo Fisichella te svjetski prvak Jacques Villeneuve.
Peter Sauber je pokazao dobar nos za otkrivanje talenata. Upravo je on u F1 doveo i Raikkonena i Massu. Kimijevo dovođenje u F1 je bilo donekle kontroverzno, smatralo se da je s 23 utrke u jednosjedima neiskusan. Čak je njegov angažman doveo do prijepora između Saubera i glavnog sponzora Red Bulla – Red Bull je na tom mjestu vidio Enriquea Bernoldija, što je bio razlog za raskid sponzorskog ugovora nakon 2001. godine, a 2004. je Red Bull prodao svoj udio u ekipi Credit Suisse-u. Prema nekim pričama, upravo je angažman Raikkonena u Sauberu bio razlog da se Dietrich Mateschitz zainati i ode putem osnivanja svoje ekipe pod Red Bullovim znakom – to je dobio otkupljivanjem Jaguara krajem 2004. godine, a rezultate toga vidimo danas.
Sve u svemu, ta 2001. godina je bila Sauberova najuspješnija sezona dotad – završili su četvrti u prvenstvu konstruktora, a Kimi je svojim nastupima impresionirao Rona Dennisa koji je u njemu vidio nasljednika Mike Hakkinena u McLarenu.
Kako je vrijeme protjecalo, suradnja s Ferrarijem je bila sve slabija. Zato je Sauber dosta ulagao u tvornicu, te su izgradili moderan zračni tunel s superračunalom naziva Albert koji im je pomagao u razvoju aerodinamike bolida. Sva ta atmosfera u i oko ekipe je privukla BMW u Formulu 1, pa je tako BMW od početka 2006. otkupio vlasništvo nad dionicama u vlasništvu Credit Suisse-a.
BMW era
Od 2006. ekipa je djelovala pod imenom BMW-Sauber. Postali su tvornička ekipa i time dobili resurse i financijsku podlogu za napad na sami vrh. Za šefa momčadi je došao Mario Theissen, i prema njegovom planu BMW-Sauber je trebao 2009. biti jedan od glavnih konkurenata za naslov prvaka.
Imali su odlične vozače, Nicka Heidfelda i Roberta Kubicu (u početku je vozio Villeneuve jer je imao važeći ugovor sa Sauberom, no zbog loših rezultata zamijenio ga je Kubica od utrke u Mađarskoj). Mnogi su očekivali da će se Heidfeld nametnuti i biti vođa ekipe, no veći je talent i volju pokazao Kubica. Prvo postolje ekipi je donio Heidfeld u Mađarskoj, a u Monzi, u svojoj trećoj utrci u karijeri, postolje je osvojio Kubica. Sljedeće sezone, 2007. ekipa je završila druga u prvenstvu konstruktora nakon McLarenove diskvalifikacije. A sigurno se sjećate i stravične nesreće Roberta Kubice u Kanadi iz koje je nekim čudom izašao samo s lakšim ozlijedama.
Sezona 2008. je otvorila apetite. U trećoj utrci sezone u Bahreinu Kubica je osvojio prvi pole position za ekipu (i za BMW-Sauber i općenito za Hinwil), a u Kanadi je došla i prva pobjeda za ekipu. Kubica je nakon Kanade preuzeo vodstvo u poretku vozača, no nakon toga je do izražaja došla Njemačka programiranost – prema Theissenovom planu te 2008. su trebali ostvariti prvu pobjedu a 2009. su se trebali boriti za naslov. Nakon Kanade su sve resurse usmjerili prema bolidu za 2009. i nova tehnička pravila. Skroz su odustali od bolida za 2008. koji je mnogo obećavao i, kad vidimo koliko je sezona bila tijesna, da su nastavili razvijati taj bolid mogli su biti veliki faktor u borbi za naslove.
Iznenadni odlazak BMW-a, povratak Saubera i suradnja s Alfa Romeom
Sezona 2009. je ispala potpuna katastrofa. Nakon obećavajuće prve utrke u Australiji, gdje su čak mogli i pobijediti, ostatak sezone su rezultati izostali. Nakon kraja sezone BMW je sve iznenadio naprasnim povlačenjem iz sporta, i kao spasitelj je uletio osnivač Peter Sauber koji je preuzeo BMW-ove dionice. Sklopio je dogovor s Ferrarijem za motore i ekipa je nastavila živjeti. Jer je ta vlasnička promjena nastupila previše kasno, ekipa nije stigla promijeniti ime pa smo tako u prijenosima i poretku ekipa mogli vidjeti pomalo čudan naziv: BMW-Sauber Ferrari. Od 2011. je ime ekipe opet bilo samo Sauber. Opet su bili ona mala ekipa koja je oduševljavala. Definitivno najplodnija sezona je bila 2012. kada su završili šesti u prvenstvu ostvarivši četiri postolja (najviše u jednoj sezoni, ne računajući razdoblje s BMW-om). Na drugoj utrci sezone je umalo pobijedio Sergio Perez, koji je bio senzacija sezone.
Nakon 2012. su počeli pomalo padati, a samo dno su dotakli 2014. kada prvi put (i dosad jedini) nisu osvojili niti boda. Sljedeće sezone nisu bile previše uspješne, a neki bolji napredak su ostvarili zadnje sezone pod čistim Sauberovim imenom, 2018. godine. Vrijedi spomenuti kako je u travnju 2017. ekipa potpisala ugovor s Hondom o nabavi motora od sezone 2018., međutim već u srpnju je objavljeno kako dogovor otpada “iz strateških razloga”. Te 2018. se najviše iskazao Charles Leclerc koji je osvojio većinu bodova za ekipu. Te godine je počela sponzorska suradnja s Alfa Romeom, koja je od 2019. prešla na sljedeću razinu.
Od sezone 2019. ekipa je počela djelovati pod imenom Alfa Romeo. Bolid i svi ostali dijelovi, osim motora i mjenjača, su se proizvodili u Hinwilu, dok je ekipina licenca pod Sauberom i Švicarskom zastavom i dalje ostala na snazi. U ekipu se “vratio” Kimi Raikkonen te smo sljedeće tri sezone uživali u završnim nastupima i majstorijama posljednjeg Ferrarijevog prvaka. Prva sezona s Alfinim imenom je bila bodovno najuspješnija, ali je ova posljednja 2022. donijela najbolji plasman (šesto mjesto) unatoč dva boda manje nego te 2019.
Budućnost pod okriljem Audija
Suradnja s Alfa Romeom će završiti krajem sljedeće sezone. Potom ćemo dvije sezone nakon toga opet gledati Sauber u “originalnom” izdanju. Od 2026. kreće nova era za ekipu pod Audijevim prstenovima – suradnja slična onoj s BMW-om. Ustvari, ovim dogovorom s Audijem ekipa kao da se ponovno vratila korijenima, jer je od samog početka ekipa težila tvorničkoj suradnji s nekim gigantom. Od samih početaka i Mercedesa, Ferrarija i Petronasa, BMW-a, preko samostalnosti do Alfa Romea i na kraju, od 2026., Audija. A sve je krenulo iz jedne male garaže Petera Saubera.
Mnogo je još vremena do te 2026. godine (simbolično, to je 20 godina od prve sezone s BMW-om), ali i dovoljno vremena da se Audi potpuno pripremi i eventualno ekipu dovede na sam vrh Formule 1. Sauber to zaslužuje.
Objava Sauberov put od brda do F1 pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.
Preuzeto s portala GP1 – https://www.gp1.hr/
Author: Tomislav Radić
