Formula 1 u Monaku: Sjaj, glamur i utrkivanje

Monako je jedna od najpoznatijih utrka u kalendaru Formule 1, ujedno i jedna od najprestižnijih. Prva utrka ikad održana na ulicama Monte Carla održana je davne 1929. godine, a utrka u Kneževini bila je i dio je kalendara prve sezone Svjetskog prvenstva Formule 1 1950. godine. Od 1955. godine preskočena je samo jednom, pandemijske 2020. godine nismo imali priliku gledati utrku za VN Monaka. Gradska staza je redizajnirana nekoliko puta tijekom svog postojanja, no zadržala je svoj osnovni oblik još od 1929. godine.

Uska i zavojita konfiguracija staze poseban je izazov za vozače Formule 1. Pretjecanje na ovoj stazi je gotovo nemoguće i prostor za pogreške gotovo da ne postoji. Unatoč tome, ova staza je tijekom svoje povijesti donijela niz uzbudljivih trenutaka i gotovo nevjerojatnih izvedbi, a iako je utrka u Monte Carlu ponekad znala biti dosadna i nezanimljiva, ova staza je zadržala popularnost među obožavateljima. U neka ranija vremena, ova utrka bila je stanica u kalendaru na kojoj smo mogli vidjeti najviše poznatih lica, popularnih osoba iz showbiza, prinčeva i kneževa, biznismena i drugih kojima nikad nije problem priuštiti si odlazak na najskuplji izlet tijekom kalendara Svjetskog prvenstva. Danas imamo sve više takvih utrka, no Monako je zadržao svoju titulu, a sjaj i blještavilo nikad nisu umanjeni.

Utrka za VN Monaka 2020. godine nije održana uslijed pandemije koronavirusa, kao i mnoge druge utrke te neobične sezone i to je bio prvi put nakon 1954. godine da nismo imali utrku bolida Formule 1 na ulicama Monaka. Već naredne godine Monako je ponovo bio dio kalendara s umanjenim kapacitetom posjetitelja. Od 2022. godine svijet se vratio normalnom funkcioniranju, pa smo tako imali i utrku u uvjetima na kakve smo naviknuli. Budućnost ove utrke nakon 2022. godine nakratko je bila upitna, s obzirom na to da joj je te godine isticao desetogodišnji ugovor, no krajem rujna prošle godine potpisan je ugovor o održavanju VN Monaka najmanje do 2025. godine.

Daleko najimpresivniju statistiku u Monaku drži velikan utrkivanja, Ayrton Senna sa svojih šest pobjeda, od čega je pet uzastopnih u periodu od 1989. do 1993. godine. Prati ga gospodin Monako, Graham Hill, s pet pobjeda na ulicama Monte Carla i Michael Schumacher, koji je tijekom prvog razdoblja svoje karijere u Monaku također pobijedio pet puta. Od aktualnih vozača najuspješniji je Lewis Hamilton s tri pobjede, Fernando Alonso je pobijedio dva puta dok su momčadske kolege iz Red Bulla, Max Verstappen i Sergio Perez, pobjeđivali po jednom.

Jedna od pamtljivih i često prepričavanih utrka za VN Monaka, koja se najviše pamti po izvedbi Ayrtona Senne, iako je pobjedu odnio Alain Prost. Utrka je održava u izuzetno teškim uvjetima. Bila je to šesta utrka sezone 1984. i jedina te godine koja je održana u kišnim vremenskim uvjetima. Na najbolju startnu poziciju kvalificirao se eventualni pobjednik Alain Prost u bolidu momčadi McLaren. Iza njega su startali Lotus vozač Nigel Mansell i Ferrarijev dvojac, Rene Arnoux i Michele Alboreto. Senna je utrku započeo tek s trinaeste pozicije.

McLaren je te godine zasigurno imao najbrži bolid što će se pokazati kroz sezonu, jer će Prost i Lauda od ukupno 16 utrka pobijediti 12 puta i sezonu završiti na prva dva mjesta, Lauda ispred Prosta za samo pola boda. No kiša uvijek poremeti planove i donese nešto novo, tad u prvi plan dolaze oni najspretniji i najsposobniji. Start utrke je zbog jake kiše odgođen za 45 minuta. Pred početak utrke Lauda je tražio od Bernieja Ecclestonea da se i tunel potopi, jer je tunel zapravo bio suh, ali prekriven uljem od događanja ranijih dana. Rukovodstvo utrke je poslušalo vozače, pa su vatrogasni kamioni poslani na stazi kako bi natopili jedini suhi dio staze.

Prost je poveo nakon starta, no kaos je odmah započeo. Već u prvom zavoju prvog kruga došlo je do kontakta između Renea Arnouxa u Ferrariju i Dereka Warwicka u Renaultu. Warwick se potom sudario s momčadskim kolegom Patrickom Tambayom. Oba vozača su pretrpjela ozljede noge. Prost je vodio do devetog kruga kad ga je pretekao Nigel Mansell za svoje prvo vodstvo u utrci Formule 1. Prost je imao probleme s bolidom, pa mu je Mansell bježao oko dvije sekunde po krugu. Mansellovo vodstvo trajalo je samo šest krugova, jer je u 15. krugu utrke proklizao preko bijele linije u Casino zavoju, oštetio svoj bolid i bio prisiljen odustati iz utrke.

Senna je u svom prilično nekonkurentnom bolidu Toleman-Hart napredovao kroz poredak, a Prost je ponovo preuzeo vodstvo. Kiša nije popuštala, a Senna je briljirao u svojoj prvoj kišnoj utrci karijere, k tomu još na uličnoj stazi. Uz sve muke koje su ga mučile, Prost je imao problema i s karbonskim kočnicama jer se nisu mogle dovoljno zagrijati u takvim uvjetima, a radi istog problema Lauda se izvrtio u Casino zavoju i odustao u 23. krugu. U 29. krugu Prost je zahtijevao od rukovodstva utrke prekid, što je ponovio i usporavajući kroz startno ciljnu ravninu u 31. krugu. Crvene zastave su istaknute na kraju 32. kruga, kad je već u utrci poveo Senna. Naime, Senna je pretekao Prosta prije linije cilja, no prema pravilima, pobjeda se dodjeljivala prema rezultatima onog kruga koji su završili svi vozači, a to je bio 31. krug kojeg je zapravo kao vodeći završio Prost. Odluku o prekidu utrke donio je Jacky Ickx, glavni vozač momčadi Rothmans Porsche u utrkama automobila. Zanimljivo je kako je Prostov McLaren bio pogonjen motorom dizajniranim od strane Porschea. Ickx je suspendiran s dužnosti kontrolora utrke jer je odluku o prekidu VN Monaka 1984. godine donio samostalno ne konzultirajući se s ostalim sucima.

Da je utrka nastavljena do 75% dužine utrke, dodijelili bi se svi bodovi i Prost bi dobio šest bodova za drugo mjesto, umjesto dodijeljenih 4,5 za pobjedu skraćene utrke. U tom slučaju bi i konačan rezultat za naslov svjetskog prvaka bio drugačiji. Ovako je Prost od Laude izgubio za samo pola boda.

Iza Prosta i Senne utrku je na trećem mjestu završio Stefan Bellof, jedini vozač koji se za utrku uspio kvalificirati s atmosferskim V8 motorom. Bellof je utrku startao s posljednjeg mjesta, ali je kasnije diskvalificiran jer njegov Tyrell nije prošao vaganje nakon utrke. Treće mjesto je u konačnici dodijeljenu Ferrarijevom vozaču Reneu Arnouxu.

Iako je dom Formule 1 od samih začetaka, ova mala zemlja tijekom povijesti dala pet vozača. Najuspješniji od njih je Charles Leclerc, aktualni vozač momčadi Ferrari, koji je na gridu od 2018. godine. Leclerc je prvi vozač iz Monaka koji je pobjeđivao u Formuli 1, a svoju prvu pobjedu ostvario je na VN Belgije 2019. godine. Osim toga, prvi je Monegažanin koji je utrku započeo s najbolje startne pozicije, ostvario najbrži krug u utrci i vodio u poretku za naslov svjetskog prvaka.

Prvi vozač iz Monaka bio je Louis Chiron. On se natjecao prije početka Svjetskog prvenstva, a 1950. godine je imao već 50 godina, no uspio se natjecati i u Svjetskom prvenstvu Formule 1. Najbolji rezultat bilo mu je treće mjesto upravo na VN Monaka 1950. godine. U povijest se upisao i kao najstariji vozač koji se natjecao u Formuli 1, imao je 55 godina kad je nastupio na VN Monaka 1955. godine, koju je završio s pet krugova zaostatka za pobjednikom. Preostala trojica vozača iz Monaka imali su manje uspješne kratkotrajne karijere u Formuli 1. Andre Testut, Olivier Berreta i Robert Doornbos vozili su utrke Formule 1, no niti jedan od njih nije uspio osvojiti bodove.

“Voziti bolid na ulicama Monte Carla je kao kad vozite bicikl u kupaonici”, svojevremeno je o ovoj stazi rekao Nelson Piquet.