Kanada ima bogatu povijest u Formuli 1, a to je uglavnom doprinos obitelji Villeneuve, oca Gillesa i sina Jacquesa, od kojih se jedan smatra jednim od najboljih vozača u povijesti Formule 1, a drugi je osvojio i jedini naslov svjetskog prvaka za ovu zemlju. Ukupno 15 vozača je branilo boje Kanade u Svjetskom prvenstvu Formule 1, a danas na gridu imamo samo jednog, Lancea Strolla, koji se natječe od 2017. godine.

Nikad prežaljeni Gilles Villeneuve je svoju karijeru započeo vožnjom za momčad McLaren na utrci za VN Velike Britanije 1977. godine. Vrlo brzo je potpisao ugovor s Ferrarijem kako bi zamijenio Nikija Laudu, i cijelu svoju karijeru ostao je dio ove momčadi. Gilles je od malena pokazivao sklonosti ka utrkivanju i do svog dolaska u Formulu 1 pokazivao je talenat gdje god da se natjecao. Prve utrke vozio je u nježnim skuterima i govorio je kako su ta iskustva mnogo doprinijela da dobro nauči kontrolirati bolid.

Njegova najbolja godina bila je 1979., kad je pobijedio u tri utrke i sezonu završio drugi u borbi za naslov svjetskog prvaka. Naslov prvaka izgubio je zbog poslušnosti prema momčadskim odredbama, pa nije napao kolegu iz momčadi Jodyja Schecktera na VN Italije koji je od njega imao samo četiri boda više. U Formuli 1 je pobijedio još dva puta, za momčad koju je nazivao svojom malom obitelji.

I danas se priča o maestralnim izvedbama Gillesa Villeneuvea u tada ne tako dobrom Ferrariju. Sezona 1982. izgledala je obećavajuće. Bilo je nemilih situacija, odustajanja i diskvalifikacija, ali i okršaja s kolegama vozačima na stazi, sve do tužne VN Belgije i kvalifikacija na stazi Zolder. Pokušavajući popraviti vrijeme u kvalifikacijama, Gilles je gurao svoj bolid do krajnjih granica. Osam minuta prije kraja kvalifikacija, Villeneuve je sustigao prilično sporog Jochena Massa, koji se sklonio s trkaće putanje kako bi bržem Villeneuveu oslobodio put. Međutim, u istom trenutku je i Villeneuve prešao na drugu stranu staze kako bi pretekao sporiji bolid, udario u stražnji kraj Massovog bolida i poletio u zrak.

Udar je Villeneuvea, još uvijek vezanog za sjedalo ali sada bez kacige, izbacio iz bolida dalje od olupine prema zaštitnoj ogradi. Vozači su se zaustavljali pored staze, a John Watson i Derek Warwick su izvukli Gillesa od ograde. Prvi liječnik je stigao samo 35 sekundi nakon sudara, ali Gilles nije disao iako je još uvijek imao puls. Nažalost, nakon što su ga prevezli u bolnicu ustanovljen je fatalan prijelom vrata, pa je Gilles po dolasku supruge u bolnicu uz pomoć aparata bio u životu. Preminuo je u 21 sat i 12 minuta, 8. svibnja 1982. godine u bolnici St. Raphael u Leuvenu. Gillesova ostavština u Formuli 1 je mnogo veća od statistike koja u njegovu korist stavlja 6 pobjeda u 68 nastupa, 13 pobjedničkih postolja i 101 osvojeni bod.

Gillesov sin Jacques imao je samo 11 godina kad je izgubio oca i nažalost, njegov otac nije imao priliku vidjeti njegove automobilističke uspjehe koji će uslijediti. Jacques je imao uspješnu karijeru u IndyCaru, pobijedivši 1995. godine na utrci Indianapolis 500, kad je došao do Formule 1. 1996. godine postao je vozač momčadi Williams, i zamalo pobijedio već u svom prvom nastupu. Već u svojoj debitantskoj sezoni je ostvario četiri pobjede i sezonu završio na drugom mjestu u ukupnom poretku vozača.

Naredne godine je bio još bolji, te je okrunjen naslovom prvaka, u kontroverznoj borbi za prvaka protiv Michaela Schumachera. Jacquesova karijera trajala je do 2006. godine, no do odlaska u mirovinu nije uspio više niti jednom pobijediti. Do kraja karijere najbolji rezultati će mu biti četiri treća mjesta u periodu od 1998. do 2001. godine.

Osim oca i sina Villeneuvea, koji su i ispisali najuspješnije stranice o Kanadi o Formuli 1, još jedan član njihove obitelji se okušao u utrkivanju. Gillesov brat Jacques se nekoliko puta početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća pokušao kvalificirati za utrku, no bez uspjeha.

George Eaton je nastupio na 13 utrka za momčad BRM, a većinu svojih nastupa imao je 1970. godine. Debitirao je na VN SAD-a 1969. godine, i te godine je nastupio još samo jednom. Karijeru je završio 1971. godine, bez osvojenih bodova. Bez značajnih uspjeha pod kanadskom zastavom su nastupali su još Peter Ryan, Peter Broeker, John Cordts, John Cannon s po samo jednim nastupom. Al Pease je nastupio u dvije utrke, a za jednu se nije kvalificirao, a Allen Berg je uspio voziti na devet utrka. Nijedan od ovih vozača nije imao zapažen nastup, i nisu osvojili niti jedan prvenstveni bod.

Bodove će Kanađani osvajati tek u novijem dobu. Nicholas Latifi se za momčad Williams utrkivao u periodu do 2020. do 2022. godine, te je tijekom te tri godine skupio 9 bodova. Latifija ljubitelji Formule 1 ipak više pamte po njegovim greškama na stazi, nego po osvojenim bodovima.

Lance Stroll, Aston Martin AMR24

Za vikend će na domaćem terenu nastupati samo Lance Stroll, čija je karijera započela 2017. godine, većim dijelom zaslugama njegovog oca, nego njegovim. Karijeru je počeo u Williamsu, te se tijekom svoje prve sezone uspio popeti na pobjedničko postolje, osvojivši treće mjesto na VN Azerbajdžana. 2019. godine je prešao u momčad Racing Point, a danas se utrkuje za Aston Martin, što je zapravo ista momčad drugog imena. Stoll se još dva puta penjao na pobjedničko postolje, a nalazi se na vrhu ljestvice po broju osvojenih bodova od svih Kanađanina koji su nastupali u Formuli 1.

Naslovna fotografija: By ideogibs – https://www.flickr.com/photos/ideogibs/2113890097/, CC BY-SA 2.0

Objava Hometown heroes: Kanada pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Preuzeto s portala GP1 – https://www.gp1.hr/
Author: Mia Lesic