Izumrli velikani F1 – istaknute momčadi iz prošlosti: Lotus

Serijal tekstova o povijesti Formule 1 nazvan ‘Izumrli velikani F1’ posvećen je proizvođačima i timovima koji su u Svjetskom prvenstvu ostavili dubok trag, pobjeđivali u utrkama i osvajali prvenstva, ali s vremenom “izumrli”, odnosno napustili elitno automobilističko natjecanje.

U nastavku serijala o izumrlim velikanima iz povijesti Formule 1 predstavit ćemo Lotus, momčad koja je ostavila dubok trag u svijetu Formule 1. Lotus je bio dio Formule 1 od pedesetih godina pa skoro do samog kraja prošlog stoljeća, i u povijesti je upamćen kao jedna od najuspješnijih momčadi ikad. Najveće uspjehe momčad je postigla pod dirigentskom palicom svog utemeljitelja Colina Chapmana koji je umnogome revolucionarizirao utrkivanje i čija je filozofija okrenula način dizajniranja bolida naglavačke.

“Pojednostavi, a onda ga i olakšaj”, bila je definicija uspjeha genijalca koji je stajao iza najvećih uspjeha momčadi Lotus.

Jedna od momčadi koja će zauvijek ostati urezana u povijesne knjige Formule 1 i koja se ostavila neizbrisiv trag u ovom sportu je zasigurno momčad Lotus. Lotus je u vrhuncu svoje moći bio sinonim za izvrsnost, inženjersku genijalnost i trkaće bolide. Momčad je osnovao Colin Chapman, inženjer, vizionar i poduzetnik, koji je u svoje vrijeme dizajnirao neke od najljepših, najelegantnijih, najprofinjenijih i najglamuroznijih bolida ikada u Formuli 1.

Lotus Cars kompanija je utemeljena 1952. godine, a u Formuli 1 je kao momčad prvi put nastupila 1958. godine na utrci za Veliku nagradu Monaka. Već iduće desetljeće počela je bojiti Formulu 1 u svoje boje. Colin Chapman, rođen 1928. godine u Richmondu, u Engleskoj, inženjer arhitekture i strukturalnog inženjerstva, osnovao je momčad u radionici uz očev pub. Chapman nikad nije otkrio zašto je kompaniju nazvao „Lotus“, no pojedine priče kažu kako je ime dobila u čast njegove tadašnje djevojke i buduće supruge Hazel. Upravo je Hazel bila i jedan od prvih investitora u novu kompaniju, posudivši Colinu 25 funti za osnivanje Lotus Engineering Company.

Nije poznato što je to nagnalo Colina da se upusti svijet automobilizma, no nakon što je završio školovanje, 1948. godine izradio je svoj prvi trkaći automobil – Lotus, koji je bio nazvan i Mark 1. Mark 1 bio je modificirani Austin 7 s kojim je Chapman sudjelovao na trkama. Ubrzo je počeo pobjeđivati i novac zarađen na utrkama iskoristio je za dalji razvoj svog bolida, te je tako nastao Mark 2. Chapmanu je trebalo samo osam godina da od prerađenog Austina dođe do automobila koga je u potpunosti sam izradio.

Chapman, izvrstan poznavatelj zrakoplovnih inženjerskih tehnologija i nekadašnji član Kraljevskog ratnog zrakoplovstva, težio je stvoriti što lakši bolid i biće to upravo ono po čemu će ga svijet pamtiti. U vrijeme kad su proizvođači bolida težili sirovoj snazi, Colin Chapman se okrenuo drugim važnim stvarima, i svu svoju proizvodnu filozofiju usmjerio kreiranju što lakšeg bolida kojim je što jednostavnije upravljati.

Jedna od osobina Colina Chapmana bila je mogućnost prilagođavanja dizajna automobila tako da se uklopi u okvire pravila. Najčešće su njegove ideje dovodile do kasnije izmjene pravila kako bi se umanjila prednost koju su njegove inovacije donosile momčadi. Chapmanov cilj bio je napraviti što lakši i upravljiviji bolid koristeći nove materijale. Kad je krajem pedesetih bacio oko na Formulu 1 nitko nije ni sanjao da se sprema nešto uistinu posebno. Momčad je u Formuli 1 debitirala na utrci za VN Monaka 1958. godine s bolidima za čijim su upravljačima bili Britanci Cliff Alison i Graham Hill. Tek 1961. godine momčad je upisala svoju prvu pobjedu kad je Innes Ireland pobijedio u utrci za Veliku nagradu SAD-a. No nije to bila prva pobjeda za Lotusov bolid, naime ranije iste godine, u Monaku je pobijedio Stirling Moss za upravljačem Lotusa 18 u vlasništvu privatne momčadi Rob Walker Racing Team.

Prvi veliki uspjeh momčadi stigao je 1963. godine kad je Jim Clark osvojio naslov svjetskog prvaka i Lotusu donio prvu konstruktorsku titulu. Tijekom sezone koja je trajala samo deset utrka Jim Clark je pobijedio sedam puta. Godinu kasnije im je titula izmaknula iz ruku na samom kraju sezone u Meksiku. Radi kvarova na Clarkovom Lotusu i Hillovom BRM-u naslov svjetskog prvaka osvojio je John Surtees u Ferrarijevom bolidu.1965. godine Clark je ponovio svoju dominaciju i sa šest pobjeda u sezoni ponovno postao svjetskim prvakom za momčad Lotus.

Pokušavajući napraviti što lakši bolid, Chapman je isprobavao različite materijale, zbog čega su njegovi bolidi često bili krhki i osjetljivi. Niz velikih vozača je poginuo ili bivao ozlijeđen za upravljačem Lotusovih bolida. U razgovoru za knjigu Davea Friedmanna Dan Gurney je svojevremeno izjavio kako Lotusov način izrade bolida i nije bio dobar, no u to doba bila je to mala cijena za uspjehe koji su se postizali.

Kad je Formula 1 povećala zapreminu motora sa 1,5 na 3 litra 1966. godine, Lotus nije bio spreman. Dodatna težina je sve pokvarila. U pripremama za sezonu 1967., Chapman je posegnuo za pomoći bivših Lotusovih inženjera Keitha Duckwortha i Mikea Costina i njihovog Cosworth projekta, kao i dugogodišnjeg Lotusovog obožavatelja dizajnera Mauricea Phillipea. Uz dodatnih 100.000 funti koje je osigurao Ford, rodio se Ford Cosworth DFV pogonjen Lotus 49.

Lotus 49 je bio pun pogodak. Graham Hill se za VN Danske kvalificirao na najbolju startnu poziciju, ali zbog slomljenog zupčanika morao odustati iz utrke. Njegov momčadski kolega Jim Clark nije imao sličnih problema i bez problema je pobijedio u utrci. Clark je tijekom sezone pobijedio još tri puta, ali mu je naslov prvaka izmakao za samo 10 bodova. Nova pravila stvarala su probleme drugim momčadima koje su se mučile napraviti pouzdan i snažan motor, pa je Ford unatoč obavezujućem ugovoru s Lotusom odlučio ponuditi DFV motor i drugim momčadima za sezonu 1968. Ovo je bio pokušaj da se zaustave optužbe kako Lotus nema pravu konkurenciju, a jednim i dijelom da omogući Fordu potpunu dominaciju Formulom 1. Bila je to još jedna sezona koja je trebala biti pun pogodak za Lotus, Clark je sezonu startao pobjedom, ali na posve nevažnoj utrci Formule 2 na Hockenheimu, Jim Clark je tragično izgubio život. Bio je to veliki udarac za Colina Chapmana čiji Clark nije bio samo vozač, nego i veliki prijatelj. Ipak, i bez Clarka je konstruktorski i vozački naslov 1968. godine otišao u ruke Lotusa. S tri pobjede naslov svjetskog prvaka osvojio je Graham Hill.

Pod vodstvom Colina Chapmana Lotus je postao najuspješnija momčad u Formuli 1, prva koja je uspjela sakupiti 50 pobjeda. Inovacije ovog čarobnjaka dovele su Formulu 1 na neku novu razinu, a Chapmanu nikad nije bilo dovoljno. Chapmanu je trebalo nešto novo. Inspiriran legendarnim inženjerom Jimom Hallom, Chapman je odlučio još više pozornosti posvetiti aerodinamici u pokušaju da poboljša performanse bolida. Dodavši krila na bolid iskoristio je koncept pozitivne potisne sile. Razmišljao je o ravnomjernoj raspodjeli težine bolida kako bi poboljšao prianjanje. Koncepti koje je usvajao Colin Chapman i danas su osnovni koncepti kod razvoja trkaćih automobila i bolida Formule 1. 1970. godine na svijet je došao Lotus 72, ponajbolji Lotusov bolid, za čijim je upravljačem naslov osvojio Jochen Rindt. Rindt je poginuo na slobodnom treningu u Monzi, ali zahvaljujući velikoj bodovnoj prednosti, postao je jedini vozač u povijesti koji je posthumno okrunjen naslovom svjetskog prvaka. Lotus je još jednom kući odnio konstruktorski naslov.

Konstruktorski naslovi otišli su u Norfolk 1972. i 1973. godine, nakon čega slijede sušne godine za momčad Lotus. Primat su preuzeli McLaren i Ferrari, a Chapman je u svojoj kuhinji pripremao Lotus 79. Na čelo kolone izbio je ponovo 1978. godine, kad je momčad i posljednji put osvojila naslov. Prvakom je za Lotus postao Mario Andretti, ali je njegova titula ostala u sjenu pogibije drugog vozača momčadi Ronnieja Petersona koji je stradao u nesreći na startu utrke u Monzi.
Početkom osamdesetih Chapman je donosio jednu za drugom inovacijom kojim je pokazivao kako je bio čovjek daleko ispred svog vremena. Nažalost, koncem 1982. godine napustio je ovaj svijet i momčad je polako krenula silaznom putanjom. Malo se stabilizirala u vrijeme kad je Senna vozio za Lotus, no nije bila ni sjena onog moćnog Lotusa koji je žario i palio Formulom 1 i koji je začetnik niza koncepata koji se i dan danas koriste i razvijaju u Formuli 1.

Devedesete su donijele konačan kraj ove nekad moćne momčadi. Dugovi su se gomilali i momčad je sve teže sklapala kraj s krajem kako bi razvila konkurentan bolid. Konačno, u veljači 1995. u momčadi je utvrđen deficit od preko 12 milijuna funti i sve je vodilo ka konačnoj propasti. Lotus je sastavljen s Pacific Grand Prix momčadi koja je također imala sjedište u Norfolku i nakratko su se zvali Pacific Team Lotus s prepoznatljivim zelenim Lotusovim logom. Pacific je Formulu 1 napustio nakon Velike nagrade Australije 1995. godine.

Nakon kolapsa 1994. godine, prava na naziv Lotus otkupio je David Hunt, brat nekadašnjeg svjetskog prvaka Jamesa Hunta. Za 2010. godinu kompanija Litespeed je preuzela prava na ovaj povijesni naziv, ali je Lotus Cars, sestrinska kompanija originalnog Lotusa zanijekala bilo kakvu vezu s budućom momčadi koja će se zvati Team Lotus. Igranka oko naziva se nastavila, pa ćemo u novije vrijeme imati dvije momčadi koje će nositi naziv Lotus, nijedna u vezi s ovom drugom, a isto tako nijedna u vezi s nekadašnjim gigantom Formule 1 koji je nastao kao plod vizije čarobnjaka koji je podigao Formulu 1 na jednu novu razinu.

„Prava“ momčad Lotus uistinu je bila velikan ovog sporta i automobilizma uopće. U Formuli 1 nastupila je 491 puta, osvojila 7 konstruktorskih i 6 vozačkih naslova svjetskog prvaka. Na svom kontu broji 74 pobjede, što je impozantan podatak uvažavajući činjenicu da se u njihovo doba vozilo desetak utrka po sezoni. Koristili su motore različitih proizvođača, a za njihovim upravljačima vozili su velikani poput Stirlinga Mossa, Jima Clarka, Grahama Hilla, Jochena Rindta, Emersona Fittipaldija, Nigela Mansella, Ayrtona Senne, Nelsona Piqueta, Mike Hakkinena i drugi, neka se ne ljute što ih nismo sve napomenuli. Mnogo više od ovih nekoliko redaka potrebno je da bi se opisao doprinos Colina Chapmana i njegovog Lotusa Formuli 1.

Naslovna fotografija: Graham Hill u bolidu Lotusa (Wikipedia – Lothar Spurzem)